Isa-Poslanik

ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
Mirza Mešić

Nakladnik:
ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ/URED
ZA DA’WU I MLADEŽ

Urednici:
Mevludi Arslani
Nermin Botonjić

Redaktor:
Ervin Jahić
Recenzenti:
muftija dr. sc. Aziz ef. Hasanović
dr. sc. Esmir ef. Halilović

Grafička obrada i tisak:
GRAFOMARK, Zagreb
Naklada: 1000 primjeraka
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu pod brojem 881661
ISBN 978-953-6330-41-6

Mirza Mešić
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ/URED ZA DA’WU I MLADEŽ
Zagreb, 2014. / 1435. h. g.
Posvećujem svojim dragim roditeljima i svim imamima/daijama
5

Sadržaj

UVOD . 7
Mnoštvo vjera – Allahova odredba, a
čovjekova mogućnost izbora 11
Mogućnosti i granice čovjekove spoznaje 13
Spoznaja o transcendentnom/onostranom . 16
Muslimani vjeruju u sve Božje poslanike . 20
Nužnost, priroda i ciljevi poslanstva . 22
Načini objave poslanstva . 26
Ugovor između Boga i čovjeka . 29
Svaki je narod imao poslanika 32
Vjera u Jednoga Boga – prvo i najvažnije
učenje poslanstva 35
Čemu su nas poslanici učili? . 37
Uspostava univerzalnih zakona i moralnih
normi – najvažnija zadaća poslanstva . 40
Poslanici – ljudi od krvi i mesa . 41
ISA, MESIH, SIN MERJEMIN/ISUS, MESIJA,
SIN MARIJIN – POSLANIK ISLAMA . 45
Kur’an o Isau, a.s. 45
Merjemina obitelj 47
Vijest o rođenju Isaa, a.s. 50
Optužbe za blud . 52
Svaki je čovjek osobno odgovoran za svoje
postupke i odluke 60
Nema posredništva između čovjeka i Boga 62
Poslanstvo Isaa, a.s. . 63
Isaova, a.s., nadnaravna djela 66
Isa, a.s., nije raspet 71
Isa, a.s., je najavio dolazak Muhammeda, a.s. 73
Isa, a.s., će se pojavit prije kraja ovoga svijeta . 76
VJERA ILI VJERE?! . 78
Univerzalnost i kontinuitet islama 80
Mnogi poslanici – jedna vjera . 83
Islam – najstarija i najmlađa vjera 85
Odabrani kur’anski ajeti o Isau, a.s., i njegovoj
majci Merjemi . 89
Pogovor 95
O autoru . 101

ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
7

UVOD
Kada pišemo ili govorimo o vjerama u Jednoga
Boga prije svega mislimo na tri monoteističke
religije – židovstvo, kršćanstvo i islam.
Svaka u svojim naučavanjima tvrdi da će upravo
njeni sljedbenici postići vječno blaženstvo na
budućem, vječnom svijetu. U čemu se zapravo
razilaze te tri vjere? Ne ulazeći u šire rasprave,
možemo kazati da se židovstvo, kršćanstvo i
islam u svojim naučavanjima ponajprije razilaze
u međusobnom osporavanju odnosno priznanju.
Židovstvo ne priznaje kršćanstvo, a kršćanstvo
priznaje židovstvo. Ni židovstvo ni kršćanstvo
ne priznaju islam, dok islam, međutim, priznaje
i židovstvo i kršćanstvo (Ehlu-l-Kitab) te u svoje
vjerovanje uključuje sve starozavjetne poslanike
koje štuju i židovi i kršćani.1 Ključna točka razi-
1] Kao i židovstvo, a osobito kršćanstvo, islam naglašava
svoju univerzalnost, svevremenost i, naravno, Božje porijeklo.
Sam pojam dolazi iz arapskog jezika, koji je jezik po
laženja triju religija je Isa, Mesih, sin Merjemin/
Isus, Mesija, sin Marijin, neka je Allahov mir i
blagoslov na njega i njegovu majku.2
Ni za jednog drugog čovjeka/poslanika u
zadnjih dvije tisuće godina ne veže se toliko
nerazumijevanja, kontroverzi i sporenja, čak i
otvorenih sukoba među ljudima, kao oko života
i misije Isaa, a.s. Jedni ga niječu i osporavaju
(Židovi), drugi ga uzdižu i veličaju do mjere da
ga smatraju Božjim sinom ili samim bogom (krsljednje
objave islamskih učenja sadržanih u Kur’anu, muslimanskoj
Svetoj knjizi, i jezik svakodnevne molitve muslimana,
te označava potpunu, ali svjesnu, voljnu i aktivnu
pokornost/predanost Allahu, dž.š., Jednome i Jedinome
Bogu, Apsolutnom Stvoritelju i Uzdržavatelju svekolike
pojavne egzistencije na Zemlji i Univerzumu uopće. Osim
pokornosti Jednome Bogu, pripadnost islamu podrazumijeva
i slijeđenje životnog puta (sunnet) posljednjeg Božjeg
poslanika Muhammeda,a.s., kao prvog i nezaobilaznog
tumača Kur’ana, Božje Riječi. Također, u svojoj etimologiji
islam sadrži značenje mira (selam/islam od istog korijena
s-l-m), jer samo život u skladu s Allahovim zakonima, kojima
je On, Uzvišeni, uredio Univerzum, čovjeku dugoročno
jamči duševni i svaki drugi mir na ovom prolaznom, ali i na
budućem, vječnom životu.
2] Kada izgovaraju ili pišu ime bilo kojeg Božjeg poslanika,
muslimani dodaju riječ alejhisselam (skraćeno a.s.) što
znači: Neka je Božji mir i blagoslov na njega. Isto tako,
muslimani nikada ne koriste termin prorok, nego uvijek termin
poslanik da bi označili od Boga odabrane pojedince čiji
je cilj bio dostaviti i objasniti Božju Poruku svome narodu
odnosno cijelom čovječanstvu.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
9
šćani), a treći (muslimani) u njemu vide čovjeka,
od Boga odabranog poslanika, čiji je zadatak bio
da među Židovima propovijeda vjeru u Jednoga
Boga; da ih podsjeti na obveze iz Tevrata/
Tore, ali i da im objasni nove propise sadržane
u Indžilu/Evanđeljima kojeg mu Uzvišeni Bog
objavi preko meleka Džibrila/anđela Gabrijela,
te konačno najavi dolazak posljednjeg Božjeg
poslanika – Muhammeda, a.s.
U rečenicama koje slijede vama donosimo
najvažnije činjenice o Isau, a.s., i njegovoj majci
časnoj Merjemi/Mariji, utemeljene na islamskoj
svetoj knjizi Kur’anu, koji za muslimane predstavlja
vječnu i neizmijenjenu Božju Poruku,
zadnju Objavu svim ljudima za svako vrijeme i
do kraja ovoga svijeta te jedini relevantni izvor
kad su u pitanju životi i misija svih Allahovih
poslanika. Zato smo za ovaj prikaz najvažnijih
kur’anskih činjenica o Isau, a.s., odlučili u kratkim
crtama ponuditi i učenje o misiji poslanstva
kao najčasnijoj i najodgovornijoj ljudskoj zadaći,
odnosno o potrebi, sadržajima i ciljevima
poslanstva čije nositelje poslanike odabra sam
Gospodar svjetova. Bez razumijevanja fenomena
poslanstva nitko ne može na pravi način
pronaći put do Boga niti razumjeti potpuni smisao
ovozemaljskih zakonitosti. A svi su poslanici,
bez iznimke, od svojih suvremenika i svojih
Mirza Mešić
10
sljedbenika zahtijevali da priznaju i posvjedoče
postojanje samo Jednoga Boga, Stvoritelja nebesa
i zemlje, Darovatelja sveukupne egzistencije,
na arapskom Allaha džellešanuhu, i da samo
Njemu izražavaju svoju pokornost (islam), ne
pripisujući pritom nikome i ničemu drugom božanske
osobine.3 Zato muslimani smatraju da je
islam praiskonska vjera, i najstarija i najmlađa
vjera, te da su svi poslanici zapravo muslimani,
pa tako i Isa, a.s., sin Merjemin/Isus, sin Marijin.
Autor
3] Allah nije poseban Bog kojeg obožavaju samo muslimani.
Doslovan prijevod riječi Allah je Bog. Allah je arapsko
ime za Boga kao što je Jahve hebrejski naziv u Starome
zavjetu. Muslimani, kada izgovaraju ili pišu riječ Allah,
obavezno dodaju i džellešanuhu (skraćeno dž.š.) što znači
Uzvišeni. Budući da Bog Sebe u Kur’anu naziva Allah, neki
islamski znanstvenici smatraju da muslimani uvijek trebaju
koristiti tu riječ bilo u molitvama, bilo u govoru ili pisanju,
a ne prijevod na drugi jezik (npr. Bog u hrvatskom jeziku).
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
11
Mnoštvo vjera – Allahova odredba, a
čovjekova mogućnost izbora
„A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude
sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim,
oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim
onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A
zato ih je i stvorio…“ (Hud, 118, 119.)
Svojim apsolutnim znanjem, htijenjem i mudrošću
Uzvišeni je Allah odredio, ili bolje rečeno
omogućio, da ljudi na ovom svijetu zauzimaju
različite stavove i slijede različita uvjerenja –
kako u različitim vidovima života, tako i u razumijevanju
i življenju vjere. I doista, iščitavajući
povijest ljudskog življenja na Zemlji, nailazimo
na brojne i svakovrsne oblike ljudske religioznosti;
od obožavanja Jednoga Boga do različitih
politeističkih oblika religioznosti i praznovjerja
kao što su obožavanje nebeskih tijela, prirodnih
Mirza Mešić
12
pojava, životinja, samog čovjeka ili onoga što
je sam čovjek napravio – kipa ili totema. Štoviše,
ljudima je omogućeno ne samo da iskrivljeno
vjeruju, nego i da negiraju Boga kao izvora
cjelokupnog života u Univerzumu. Iz islamske
perspektive, slobodna volja i mogućnost izbora
– naravno, u relativnim a ne apsolutnim okvirima
– razlikuje čovjeka od svih drugih Božjih
stvorenja. Stvorivši čovjeka, Bog je u njegovo
biće utkao sposobnost rasuđivanja, promišljanja
i zaključivanja o pojavama oko njega, istodobno
mu davši povjerenje (emanet) namjesništva
(halife) na Zemlji, zbog čega će ga na Sudnjem
danu pozvati na odgovornost. Tim kvalitetama
čovjek je postao krunsko, odnosno najodabranije
Božje stvorenje.4
Očekivano bi bilo da svaki čovjek na temelju
svoga razuma/razmišljanja dođe do zaključka o
postojanju Uzvišenog Allaha. Ipak, iz svoje milosti,
Allah Uzvišeni je olakšao čovjeku u njegovom
traganju za uzrocima postojanja i smislovima
njegova života. S vremena na vrijeme,
4] U islamu Allah, dž.š., ima 99 lijepih imena kojima Ga
opisujemo i dozivamo. Njegova Imena koja odražavaju
Njegovu Vječnost, Ljepotu, Milost, Dobrotu, Pravdu, Moć,
Znanje, Mudrost i dr. čovjek bi u svome životu trebao
oponašati u svakodnevnom življenju i komuniciranju s drugim
ljudima i s cjelokupnom prirodom, naravno, u svojim,
ljudskim, relativnim kategorijama i okvirima.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
13
Allah Uzvišeni objavljivao je odabranim ljudima
– poslanicima – istine o Sebi, Jednom i Jedinom
Gospodaru i Stvoritelju svjetova, te istine
o čovjekovu stvaranju i postojanju te njegovu
ovozemaljskom i budućem životu.
Svaki je poslanik dobivao Objavu s istoga
Izvora i preko istoga meleka/anđela Džibrila/
Gabrijela. Muslimani ne prave nikakve razlike
među poslanicima osim što u cijelosti i jedino
slijede Muhammedov, a.s., vjerozakon.5
Mogućnosti i granice čovjekove spoznaje
Povijesno iskustvo ljudske vrste govori nam
da su čovjekove spoznajne mogućnosti gotovo
5] U proteklih 14 stoljeća u tekstu Kur’ana nije bilo nikakvih
izmjena, niti je bilo ikakvih revizija, premda se neke
riječi, zbog bogatstva narječja arapskog jezika, mogu čitati
na više načina a da se pritom ne mijenja izvorno značenje. S
Kur’anom se nije dogodilo ono što se dogodilo s prijašnjim
Objavama. Za razliku od Kur’ana, koji je jedini u potpunosti
vjerno sačuvan, prijašnje su Objave vremenom izgubile
svoju originalnost, odnosno, izmijenjene su ljudskom rukom.
Postoji samo jedan tekst/jedna pisana verzija Kur’ana
koju prihvaćaju svi muslimani, bez obzira na njihove
podjele. S druge strane, ako pogledamo današnju verziju/
verzije Biblije, koju čitaju katolici, pravoslavni i protestanti,
uvidjet ćemo da je riječ o tri različite Knjige.
Mirza Mešić
14
nebrojene, ali ipak ograničene. O spoznaji možemo
govoriti s različitih aspekata i iz različitih
kutova čovjekova interesa. Na spoznaju vjerojatno
drugačije gleda filozof a drugačije religiozna
osoba, drugačije zemljoradnik a drugačije
astronaut. Svatko od njih samostalno i urođenim
kognitivnim aparatima, a na temelju istraživanja
i iskustva, dolazi do različitih rezultata/spoznaje
o životu, svijetu i pojavama oko sebe. O nekima
uspješno, o nekim pojavama manje uspješno,
čovjek donosi zaključke, definira ih i pokušava
ih iskoristiti za vlastiti napredak i za vlastite interese.
Spoznajom, odnosno tehnološkim otkrićima
temeljenim na matematici, fizici, biologiji,
kemiji i drugim kako prirodnim tako i tehničkim
znanostima, čovjek je ostvario do sada neviđeni
tehnološki napredak i poboljšao kvalitetu života.
Za primjer, u medicini iznimno uspješno liječi
određene bolesti koje su prije stotinu godina odnosile
milijune života, brže i lakše prelazi velike
udaljenosti, najobičniju informaciju kroz riječ i
sliku može jednim klikom podijeliti s cijelim svijetom,
ali je u stanju, zahvaljujući tehnološkom
napretku, u trenutku uništiti jedini planet na kojem
može živjeti i produžavati vlastitu vrstu. To
su blagodati i paradoksi spoznaje i suvremenog
razvoja znanosti. Zajedničko im je da se temelje
na fizičkom, pojavnom svijetu, njegovim proceISA/
ISUS – POSLANIK ISLAMA
15
sima, prirodnim pojavama i tehničkim otkrićima.
Stručnjaci iz različitih oblasti znanosti upoznaju
nas sa svim pojavama i procesima u svemiru kao
i načinima i granicama njihova korištenja. Jer, fizički,
pojavni svijet doista ima svoje granice kao
i sam ljudski um. O metafizičkim ili onostranim/
duhovnim pojavama znanstvenici, bilo filozofi,
bilo prirodnjaci, fizičari ili matematičari, na temelju
vlastitog razuma i kognitivnog aparata ne
mogu doći do točnih i općeprihvaćenih činjenica,
kao što ne mogu predvidjeti budućnost niti
mogu regulirati prirodne pojave poput izmjene
noći i dana, smjera puhanja vjetrova ili izazivanja
kiše i sl. Netko bi mogao kazati kako to i
nije predmet njihova istraživanja i bio bi u pravu.
No, nikada ne možemo zanemariti činjenicu
da je čovjek biće satkano od dvije komponente:
materijalne, fizičke, opipljive, koju spoznajemo
kroz pet nam darovanih čula, i one duhovne/duševne,
neuhvatljive, a opet sveprisutne i oživotvorujuće,
koja se nalazi pohranjena u svakom
živom biću.
Vjera u nevidljivo, našim čulima neuhvatljivo,
sami je temelj vjere islama. To je početak i
kraj, izvorište i utočište islamskog koncepta života,
uvjet cjelokupne vjere.
„Ova Knjiga (Kur’an), u koju nema nikakve
sumnje, uputa je svima onima koji se
Mirza Mešić
16
budu Allaha bojali (koji Ga budu duboko
svjesni); onima koji u nevidljivi svijet (gajb)
budu vjerovali… (El-Bekara, 2-3.)
Kur’an nevidljivo čovjekovu oku i nespoznatljivo
njegovu razumu i čulima opisuje riječju
gajb. O gajbu, a u to spada učenje o Stvoritelju
svjetova, Allahu Uzvišenom i Njegovim
imenima i svojstvima, duši, melekima/anđelima,
smrti, proživljenju, vječnosti, Džennetu i Džehennemu,
nagradi i kazni, neizbježnoj i konačnoj
Pravdi uči nas kur’anska Objava.6
Spoznaja o transcendentnom/onostranom
Spoznaju koja se temelji na materijalnim
dokazima i egzaktnim pokazateljima islam prepušta
znanstvenicima i znanosti te ih u svojim
6] Ovo su ujedno i temelji unutarnje vjere svakog muslimana
i muslimanke ili Imanski šarti (uvjeti vjere). Iman
je unutarnja vjera i ona se potvrđuje čvrstim uvjerenjem
i vjerovanjem u Jedoga Boga, u Božje meleke/anđele,
Božje Kitabe/Knjige/Objave, Božje poslanike, Sudnji dan
i Božju odredbu/sudbinu. Islama, kao vanjskog očitovanja
pripadnosti vjeri nema bez imana. Islam se temelji na
pet zaduženja: srčanog, jezičnog i djelima potvrđenog
očitovanja pripadnosti vjeri islamu (kelime-i-šehadet),
obavljanja pet dnevnih molitvi, posta u mjesecu ramazanu,
davanja zekata i obavljanja hadža (hodočašća).
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
17
učenjima posebno naglašava i potiče, cijeneći
znanstvenike i znanstvena otkrića, jer je znanje
najčvršći temelj za ispravno vjerovanje. S islamske
točke gledišta, svako znanstveno otkriće je
novi dokaz o postojanju Allaha, dž.š. Radi toga
se znanstvenici, koji vjeruju u Allaha, dž.š.,
shodno izreci Muhammeda, a.s., smatraju nasljednicima
Allahovih poslanika.7
Kur’an u brojnim stavcima naglašava nužnost
promatranja prirode i prirodnih procesa kao
jasnih pokazatelja Allahove Moći, Mudrosti i
Sveprisutnosti. 8
‘Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena dana i
noći, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom
za ljude, kiša koju Allah pušta s neba
pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila
njezina, po kojoj je rasijao svakojaka živa
bića, promjena vjetrova, oblaci koji između
7] Poslanik, Muhammed, a.s., je rekao: ‘’Znanstvenici su
nasljednici Božjih vjerovjesnika.’’ (Ebu Davud, Tirmizi,
Ibn Madže, Ahmed).
8] O odnosu vjere i razuma pisali su brojni muslimanski
učenjaci kroz povijest. Poznata su međusobna uvjeravanja
najvećih islamskih umova Ebu Hamida el-Gazzalija i Ibn
Rušda (Averroes) o ovoj temi i kapitalna djela koja su nastala
iz toga. Za naš pregled preporučujem: Muhammed Abduhu,
Risala et-tewhid-rasprava o islamskom monoteizmu,
El-Kalem, Sarajevo, 1989.
Mirza Mešić
18
neba i Zemlje lebde, doista su dokazi za one
koji imaju pameti.’ (El-Bakare, 164.)
Ovom stavu ide u prilog i prva kur’anska
Objava objavljena poslaniku Muhammedu, a.s.,
preko meleka Džibrila/anđela Gabrijela u kojoj
se u imperativnoj formi Muhammedu, a.s., ali i
svim muslimanima, naređuje da uče, studiraju,
istražuju:
„Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,
stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit
je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji
čovjeka poučava onome što ne zna.
(El-Alek, 1-5.)
U drugim kur’anskim ajetima Allah, dž.š.,
objašnjava na kojim stupnjevima se kod Njega
nalaze znanstvenici, naglasivši da nisu isti oni
koji znanje imaju i oni kojima znanja nedostaje:
„Reci: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne
znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!”
(Ez-Zumer, 9), te da su znanstvenici oni
koji su Ga i najviše svjesni. Uzvišeni kaže: “A
Allaha se boje (najviše su Boga svjesni) od robova
Njegovih – učeni.’’ (Fatir, 28.)
S druge strane, spoznaja koja se odnosi na
izvantjelesnu, duhovnu sferu, na samu dušu i
konačni status u vječnosti, po islamskom učenju
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
19
darovana je isključivo od Allaha, dž.š., odabranim
pojedincima, najboljim plodovima ljudske
vrste – časnim poslanicima. Upravo su poslanici,
neka je na njih Allahov mir i blagoslov, kroz cijeli
povijesni/zemaljski hod ljudske vrste svakoj
generaciji ljudi donosili učenja o onostranom/
transcendentnom, čovjeku nevidljivom/gajb,
svijetu. Naravno, sami su imali znanja onoliko
koliko im je Allah, dž.š., objavio, odnosno koliko
je dotična generacija mogla shvatiti i prihvatiti.
9
Njihovi uzoriti životi, njihova učenja i njihovi
sljedbenici argumenti su da postoji spoznaja
i o onostranom/transcendentnom svijetu koji
izmiče našim fizičkim čulima. A bez tog znanja
9] Argumenti onih koji ne vjeruju u Boga je postojanje nepravde,
nasilja i mržnje među ljudima. „Ako postoji Bog,
pa zašto onda dopušta nasilje, ratove, mržnju, nepravdu“ –
česte su opaske ateista. Promatrano iz islamske perspektive,
čovjek je halifa (namjesnik na Zemlji) obdaren slobodnom
voljom, razumom i brojnim mogućnostima. Zemlja mu je
privremeno prepuštena na povjerenje; da može činiti dobro
ali i zlo, da može vjerovati u Boga ali i negirati Ga. Obdaren
razumom i potpomognut Objavom, čovjek na Sudnjem
Danu neće imati opravdanja radi nevjerovanja i činjenja zla
bilo koje vrste na zemlji. A najveći su silnici oni koji negiraju
svoga Stvoritelja i polaganje računa. Oni su silnici
prema sebi i prema ostalim ljudima. Islam se suprotstavlja
silnicima, onima koji remete prirodni red uspostavljen
od Gospodara svjetova i predan u emanet čovjeku koji bi
putem Objave i prakse časnoga Poslanika trebao održavati
taj red.
Mirza Mešić
20
o vječnosti, o onostranom, čovjek ne može doći
do konačnog odgovora o smislovima svoje prolazne
egzistencije na ovome svijetu.10 Zato nitko
ne može biti vjernik dok ne povjeruje u Allahove,
dž.š., poslanike i u ono čemu su oni pozivali.
Muslimani vjeruju u sve Božje poslanike
Poput vjere u nevidljivo (gajb) i vjerovanje
u Allahove poslanike (ve rusulihi) tvori same
10] I samo poslanstvo svoje izvorište ima izvan fizičkog
pojavnog svijeta i ono dolazi s onu stranu. Ono je transcendentno
i dolazi iz Vječnosti. To je dar i odabir Gospodara
svjetova. Učenje različitih poslanika u različitim
vremenima nije znanost i ne može se svesti u okvire znanstvene
metodologije. Takvo se znanje ne može postići ni
promišljanjem, ni pokusima, ni tehnologijom. Znanost je
usmjerena na pet ljudskih čula, na fizički, materijalni svijet,
na eksperimente i stalno dokazivanje. Za primjer, znanost
o duši i duhovnome svijetu i ne postoji; ona nema uopće
pretpostavke, a kamoli utemeljene činjenice. A Objava nas
uči da je duša, koja tijelo čini živim, odredba Allaha, dž.š., i
da ljudi o njoj znaju jako malo: „Pitaju te o duši. Reci: “Što
je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dano samo
malo znanja.” (El-Isra, 85) Čovjek dušu nikada neće moći
staviti pod mikroskop, a ne može ju ni zanijekati. Čovjek
nikada, ma koliko tehnološki uznapredovao, neće biti u
stanju spriječiti dušu da se vrati svome Stvoritelju kada za
to dođe točno određeno vrijeme. A onda slijedi prava i potpuna
Istina i Pravda.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
21
temelje vjere islama. Pravi i istinski pripadnik
Kur’ana može biti samo onaj koji vjeruje u sve
Allahove poslanike, kao što vjeruje u Allahovog
posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s. Priznajući
sve ranije poslanike i potvrđujući njihov
dolazak i misiju, Kur’an predstavlja čvrst dokaz
istinitosti i povijesnog značenja Muhammedova,
a.s., poslanstva. Da je dužnost Muhammeda, a.s.,
i njegovih sljedbenika da vjeruju u sve poslanike
koji su prethodili Muhammedu, a.s., govori sljedeći
kur’anski ajet:
„Poslanik (Muhammed) vjeruje u ono što
mu se objavljuje od Gospodara njegova,
i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke
Njegove, i knjige Njegove, i poslanike
Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika
Njegovih.” I oni govore: “Čujemo
i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru
naš; tebi ćemo se vratiti.”
(El-Bekara, 285.)11
11] Mnoge poslanike Kur’an i ne spominje, ali Allah, dželle
šanuhu, ukazuje na njih obraćajući se Muhammedu, a.s.,
u sljedećem ajetu: “I poslanicima o kojima smo ti prije
kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali…“ (En-
Nisa’, 164.)
Mirza Mešić
22
Nužnost, priroda i ciljevi poslanstva
Iako čovjek na temelju svog razuma, promišljanja
i zaključivanja može dođi do spoznaje
postojanja Apsolutne, Mudre i Sveprisutne Sile
– Allaha, dž.š., bez objavljenog Znanja (Allahovih
Objava) čovjek nije mogao i ne može znati
na koji način se odnositi prema Tvorcu Univerzuma?
Koje i kakve su njegove obveze, a kakva
prava kod njegova Stvoritelja? Kako Ga moliti,
kako Ga dozivati, što je dopušteno, a što zabranjeno?
Kako bi ljudi na ispravan i potpun način
shvatili razloge svoga stvaranja, postojanja, življenja
i smrti te razlučili istinu od laži, pravdu
od nepravde, prolazno od vječnoga, odnosno, na
pravi i potpun način u granicama svojih mogućnosti
došli do odgovora na vječna pitanja: kako
smo dospjeli na ovaj svijet, tko nas je i kako
stvorio, zašto živimo, zašto umiremo i, najvažnije,
što će s nama biti nakon smrti, Allah, dž.š.,
je iz Svoje Milosti prema ljudima od prvog trenutka
njihove egzistencije na Zemlji slao Svoje
Objave u kojima je davao odgovore na ta „vječita“
pitanja, koja zaokupljaju um i dušu svakog
čovjeka. Znanost kao postignuće čovjekova rada
i istraživanja kojoj se nevjernici okreću u potrazi
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
23
za smislovima života potpuno je nemoćna odgovoriti
na spomenuta pitanja.
„O sinovi Ademovi/Adamovi, kad vam između
vas samih budu dolazili poslanici koji
će vam propise Moje objašnjavati – onda se
oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela
činili neće ničega bojati niti će bilo za čim
tugovati“.
(El-A’raf, 35.)
Brojni su kur’anski ajeti koji nam govore o
misiji odnosno o karakteru, sadržaju, razlozima
i ciljevima poslanstva. Uzvišeni Allah u njima
pojašnjava ljudima važnost i ulogu Svojih odabranika
te prirodnu nužnost slijeđenja njihova
puta. Osvježavanje znanja i svijesti kod svake
generacije ljudi o njihovu Stvoritelju Allahu,
dž.š., Jedinome Bogu, i smislovima ovozemaljskog
prolaznog života, odnosno držanje ljudi
budnim kroz konstantno podsjećanje na kraj
ovozemaljskog života i na vječni svijet koji slijedi
te tešku i ozbiljnu odgovornost, kojoj će svi
ljudi biti izloženi, jedan je od najvažnijih razloga
Božjega odabiranja poslanika među ljudima.
Jer, ljudi u svakom trenutku svoga života, ma što
radili, moraju imati na umu da su podčinjeni sveopćim
zakonima koji vladaju svemirom. Kreator
Mirza Mešić
24
tog svemira i tih Zakona je Jedan i Jedini Bog –
Allah, dž.š. Kada puninom svoga bića povjeruju
u Allaha, dž.š., lako će prihvatiti i povjerovati da
je Allah, dž.š., upravo između samih ljudi odabirao
najbolje i najuzoritije pojedince da osobnim
primjerom šire Njegovu Vjeru/Volju na Zemlji.
Naime, nakon džennetskog posrtaja, učinjenog
grijeha i spuštanja na zemlju, čovjek nije
bio prepušten samome sebi i svojim razumskim
mogućnostima. Allah Uzvišeni, iz Milosti Svoje
prema čovjeku, između ljudi, odabirao je najuzoritije
pojedince, koji svoje misli i svoj život
posvetiše dobru i napretku svih ljudi i povjeri im
svetu Objavu te ih obveza da ju imaju prenijeti
svakom čovjeku. Zauzvrat, poslanici tražiše
samo jedno: da ih se slijedi i da im se vjeruje u
onome što su propovijedali. Nikakve koristi, ni
počasti, ni novce, ni vlast nisu tražili ni očekivali
od svojih sljedbenika. Njih nisu očarala ovozemaljska
uživanja, iako su i sami živjeli ljudskim
životima: ženili se, odgajali djecu, imali svoje
želje, radovali se i tugovali, doživljavali pobjede
i poraze. Ni njihova djela ni njihove riječi nisu
bile inspirirane nekim osobnim ovozemaljskim
interesom. Oni su trpjeli za dobro drugih a nikada
nisu dopuštali da drugi trpe radi njih. Njihovi
životi primjer su iskrenosti, čiste prirode,
izvanredne misli i najuzvišenijeg humanizma.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
25
Oni bijahu pravi životni učitelji. A svi od prvoga
Adema/Adama, pa preko Nuha/Noe, Ibrahima/
Abrahama, Musaa/Mojsija, Isaa/Isusa do posljednjega
Muhammeda, neka im je Allahov mir
i blagoslov, naučavaše da je samo Allah Uzvišeni
Bog i da drugog božanstva osim Njega nema.
Naučavaše da je On Izvor života i da valja stati
pred Njega i položiti račun za ovozemaljski život.
Svi su Allahovi poslanici naučavali jednu
istu poruku: da ima samo Jedan Bog, Kojega treba
obožavati, samo Njega voljeti i samo se Njega
bojati. Sve drugo i svi drugi su lažna božanstva
koji se ne mogu uspoređivati niti izjednačavati s
Allahom, dž.š.12
Samo su poslanici posjedovali izvorno znanje
o Stvoritelju svjetova i o Izvoru i smislovima
života. Izvor njihova poslaničkog znanja bila je
Objava (Vahj), direktna veza s Tvorcem svjetova,
ostvarena preko meleka/anđela Džibrila/Gabrijela,
a.s.
12] Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, CNS i El-Kalem,
Sarajevo, 2011., str. 165.
Mirza Mešić
26
Načini objave poslanstva
Kada je posrijedi govor o poslanstvu kao
najvažnijoj, rekli bi smo sudbonosnoj, ljudskoj
misiji, često se nameće sljedeće pitanje: kako je
pojedinac uopće znao da je postao poslanikom
– da je upravo on od Allaha, dž.š., odabran da
svome narodu propovijeda novu vjeru? Nesumnjivo
je bilo teško, ne samo za sredinu u kojoj
je živio, nego i samom poslaniku, povjerovati i
prihvatiti poslaničku misiju. Od običnog čovjeka,
koji živi svakodnevnicu i koga dobro poznaje
njegova rodbina i njegovi prijatelji, preko noći
početi tvrditi da ostvaruje kontakt s Višom Silom
– nesumnjivo je predstavljalo, u najmanju ruku,
neizvjesnost, a u više slučajeva i hrabar čin, jer
je takvim tvrdnjama skoro svaki poslanik svoj
život dovodio u opasnost.13
Prema islamskim vrelima, prvi znak nečijega
poslanstva bili su učestali snovi, koji su se
na javi u potpunosti ostvarivali. Snovi su inače
fenomen, i nijedan čovjek ne može utjecati na
13] Ni sam Muhammed, a.s., nije odmah povjerovao da je
odabran za poslanika, kada mu je to priopćio melek Džibril
prilikom njihova prvog susreta na mekkanskom brdu Hira,
krajem ramazana 610. godine. Bila je to prirodna ljudska reakcija
na šok koji je Muhammed, a.s., doživio prilikom susreta
s duhovnim bićem ogromne snage. Doživjeti prvo iskustvo
susreta s transcendentnim zasigurno je bilo teško i neizvjesno.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
27
njih, a samo su rijetki, i to opet poslanici, poput
Jakuba/Jakova i njegovog sina Jusufa/Josipa,
a.s., znali protumačiti snove. Snova ima lijepih i
ugodnih i ružnih i teških (noćne more). Poslanici
su upravo u snovima saznavali da su odabrani
za uzvišenu, ali i odgovornu misiju, te su putem
snova dobivali prve naredbe da šire vjeru u Jednoga
Boga. 14
Osim snova, poslanici su Objavu dobivali i
drugim „kanalima“ odnosno načinima, a tefsirska
znanost navodi nekoliko, razrađujući i tumačeći
sljedeći kur’anski ajet:
„Nijednom čovjeku nije dano da mu se
Allah obraća osim na jedan od tri načina:
nadahnućem, ili iza zastora, ili da
pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom,
objavljuje ono što On želi. – On je, zaista,
Uzvišen i Mudar! Na takav način Mi i tebi
(Muhammede) objavljujemo ono što ti se
objavljuje. Ti nisi znao što je Knjiga niti si
poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili
svjetlom pomoću kojeg upućujemo one
robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ
na Pravi put, na Put Allahov, kome
14] Muhammed, a.s., je pričao svojim ashabima da je prije
samog susreta s melekom Džibrilom na brdu Hira, kada
je započela objava Kur’ana, posljednje Allahove Poruke,
često imao snove koji su se na javi u potpunosti ostvarivali.
Mirza Mešić
28
pripada sve što je na nebesima i sve što je
na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!
(Eš-Šura, 51-53.)15
Upravo Putem Objave, kao Allahova vječna
govora, odnosno poslaničke životne prakse, doznali
smo na koji način obožavati Allaha, kako
ga opisivati, kako mu se obraćati, što nam je dopušteno,
a što zabranjeno, kako trebamo urediti
međuljudske odnose na svim razinama od obiteljskih
do državničkih, pa čak i odnosa prema
neprijateljima i sl. Stoga je poslanik, odabrani
čovjek, morao biti univerzalni primjer za vjero-
15] U tefsirskoj literaturi navode se sljedeći načini dolaska
objave Božjim poslanicima: menamom, tj. da se ona
dostavi u snu. Kur’an ovu vrstu dostave spominje u slučaju
Ibrahima, a.s., kojem je putem sna naređeno da žrtvuje sina
Ismaila, Ilhamom, tj. nadahnućem: Poslanik Muhammed,
a.s., često je spominjao da mu je nešto saopćeno na ovaj
način, kao npr.: “Duh svetosti je udahnuo u moju nutrinu
– tj. nadahnuo me je – da nitko neće umrijeti dok ne iscrpi
svoju nafaku pa, stoga, bojte se Allaha i lijepo tražite opskrbu!”;
Ru’jom, tj. dostavljanjem u srce. Kaže Muhammed
a.s.:“Ruhu -l- kuddus (Džibril) dostavi mi u srce…”“Iza
zastora”, tj. neposredno Allahovo obraćanje poslaniku
govornim izrijekom tako da on čuje taj govor i razumije
njegov smisao, kako je to bilo s Musaom, a.s.; Tebligom, tj
dostava Objave posredstvom povjerenika Objave, meleka
Džibrila, a.s., što je kod poslanika bilo pretežito. Iz nekih
hadisa se razumije da je Muhammed a.s. najčešće primio
Objavu tako da mu se pojavio melek donoseći Objavu u
obliku zvonjave zvona. Više vidjeti: http://hr.scribd.com/
doc/91433864/OBJAVA-VAHJ
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
29
vanje ali i za djelovanje, za svako mjesto i svako
vrijeme, svim ljudima. Zato je, iz islamske vizure,
dužnost svakoga čovjeka, muškarca i žene,
da povjeruju u Poslanstvo Muhammeda, a.s.,
u njegovu svetu misiju, da ga slijedi i voli više
nego same sebe, jer slijediti Poslanika znači biti
na putu spasa.16
Ugovor između Boga i čovjeka
Čovjek je u islamskoj perspektivi Allahov
rob – abd, ali je i istovremeno i Allahov predstavnik
na zemlji – halifa. Kao Allahov rob, čovjek
bi, poput cijelog Univerzuma, trebao biti podređen
Allahovoj Volji, a kao halifa/namjesnik na
Zemlji, čovjek bi trebao u praksi provoditi Allahov
Zakon. Samo na taj način čovjek može postići
mir sa samim sobom, sa svim drugim stvorenjima
i s cijelim Univerzumom u kojem živi i
koji ga okružuje – samo na taj način može otkriti
smislove ovozemaljskog/prolaznog života.
Učenje poslanika ili poslanstvo, između
ostalog, ljude podsjeća i na Ugovor (misak) kojeg
utanačiše s Gospodarom svjetova još u Eze-
16] Vidjeti: Ebul A’la El-Mewdudi, Ka razumijevanju islama,
Ilmija, Sarajevo, 1997., str. 27-34.
Mirza Mešić
30
lu, onostranosti, vječnosti neograničenoj vremenom
i prostorom ovog materijalnog svijeta, a u
kojem stoji da su svi ljudi i prije dolaska na ovaj
svijet, kao dio ukupnoga Univerzuma i njegovih
zakona, posvjedočili svoga Stvoritelja te pristali
živjeti po objavljenom Zakonu kojem se cijeli
Univerzum pokorava.17
„I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih/
Adamovih sinova izveo potomstvo njihovo i
zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe:
“Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su
odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo” – i to
zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o
ovome ništa nismo znali.” (El-A’raf,172.)
Citirani ajet otkriva nam da je svaki čovjek
musliman u metafizičkom smislu, jer se Bogu
već pokorio, kao što Mu se pokoravaju sve prirodne
pojave i sva nebeska tijela koja u svemiru
17] Spoznaja o postojanju Stvoritelja univerzuma Allaha,
dž.š., najvažnije je od svih mogućih spoznaja. Najvažnija
spoznaja je zapravo osvježenje znanja koje je imao i prvi
čovjek i poslanik. Njihova se učenja odnose kako na ovaj
pojavni svijet tako i na onaj budući, koji dolazi, o kojemu
nijedan čovjeka nema iskustva. Kada ga iskusi, ne postoji
način da se povrati kako bi svoje iskustvo podijelio s drugima.
Radi se o čovjekovoj nesavršenosti i nemoći. Bez
obzira na tehnološki napredak, na životne ugodnosti koje
će postići, u jednom trenutku čovjek Allahovom odredbom
mora napustiti ovaj prolazan i neizvjestan svijet.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
31
kruže po točno utvrđenoj putanji. Međutim, čovjek
kada se pojavi na ovome svijetu može, i to
nažalost i radi, negirati svoga Stvoritelja i kršiti
Ugovor kojeg je bio sklopio sa svojim Gospodarom,
kao što često krši i ugovore koje sklapa s
ljudima. Štoviše, čovjek se može, zato što posjeduje
moć razuma i slobodu volje, aktivno boriti
protiv Vjerozakona kojeg Allah, dž.š., iz Svoje
Milosti preko svoga Poslanika Muhammeda,
a.s., objavi svim ljudima.
Nažalost, negiranjem svoga Stvoritelja i neposlušnošću,
odbijanjem slijeđenja Njegova poslanika,
čovjek narušava prirodni red koji vlada
cijelim svemirom zbog čega će morati snositi
posljedice:
“Što ti misliš, ako im Mi dopuštamo da
godinama uživaju, i naposljetku ih snađe
ono čime im se prijeti, zar će imati išta od
slatkog života koji su provodili?”
(Eš-Šu’ara, 205-207.)
“I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i
Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i
da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa
u koje će riječi, ako ne u Kur‘an, vjerovati?”
(El-E’araf, 185.)
Mirza Mešić
32
Svaki je narod imao poslanika
Ugovor se nadovezuje na sveopću čovjekovo
misiju namjesnika na zemlji. Da bi mogao
odgovoriti izazovu namjesništva, odnosno da bi
u pravom smjeru razvijao život, čovjek je, iako
biće razuma i intelekta, iako se razlikuje od životinja
kao i drugih stvorenja, nužno je trebao
smjernice i upute svoga Stvoritelja. Allah, dž.š.,
je, nastanjujući prvoga čovjeka Adema i njegovu
ženu Havu na zemlju, obećao ljudima slati Svoju
uputu:
“Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji
uputu Moju budu slijedili – ničega se neće
bojati i ni za čim neće tugovati. A onima
koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu
poricali – biće stanovnici Džehennema; u
njemu će vječno ostati.“ (El-Bekara, 38-39.)
Allah, dž.š., nijedan narod nije ostavio bez
poslanika. Ta poruka mogla je imati različitu formu,
mogla je biti objavljena na različitim jezicima,
ali je suština poruke uvijek bila ista. Svi
poslanici, od prvog Adema/Adama do posljednjeg
Muhammeda, a.s. pozivali su u jednu vjeru
– islam.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
33
Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što
se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno
Ibrahimu/Abrahamu, i Ismailu/Jišmaelu, i
Ishaku/Izaku, i Jakubu/Jakovu, i unucima, i
u ono što je dano Musau/Mojsiju i Isau/Isusu,
i u ono što je dano vjerovjesnicima od
Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve
razlike među njima, i mi se samo Njemu
pokoravamo.” Pa, ako budu vjerovali u ono
u što vi vjerujete, na Pravome su putu; a
ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije
i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer
On sve čuje i sve zna. “Allah je nas uputio,
a zar ima ljepše upute od Allahove? Mi se
samo Njemu klanjamo.”
(El-Bekara, 136-138.)
U razvoju čovječanstva brojni su narodi živjeli
odvojeno jedni od drugih i nisu imali nikakva
međusobnog doticaja. Svaki je narod bio
„zarobljen“ u unutrašnjosti svojih geografskih
granica razvijajući specifične oblike ponašanja.
Zato se u islamskom učenju navodi broj od stotiMirza
Mešić
34
nu i dvadeset četiri tisuće poslanika.18 Kur’an ih
imenom navodi samo dvadeset i pet.19
Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik
njihov dođe među njih, njima će biti
pravedno presuđeno, nasilje im neće biti
učinjeno.
(Junus, 47.)
Poslanici su opominjali svoj narod i donosili
im radosne vijesti. Opominjali su ih kaznom ako
odbiju slijediti njihov nauk, a obradovali su one
koji vjeruju u Jednoga Allaha, slijede svoga poslanika
i čine dobra djela, odnosno svim drugim
ljudima čine dobro i postupaju pravedno. Uvijek
treba naglašavati da poslanici nisu od svojih
sljedbenika tražili da ih slijede radi njih samih
nego radi onoga što im se objavljuje.
18] Ovoliki broj poslanika govori nam i o veoma dugoj
i bremenitoj ljudskoj povijesti na ovome svijetu, a čime
se direktno negira teorija „mlade Zemlje“, po kome je
Zemlja stara tek nekoliko tisuća godina. Vidimo da je islamsko
učenje o poslanicima i narodima u skladu s onim
što naučavaju povijest, arheologija i druge znanosti koje
proučavaju ljudski hod na ovome svijetu.
19] Poslanici spomenuti u Kur’anu su: Adem, Idris, Nuh,
Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub,
Šuajb, Musa, Harun, Junus, Davud, Sulejman, Ilijas, Eljese’u,
Zul-kifl, Zekerijah, Jahja, Isa, i Muhammed, neka
im je svima Allahov mir i blagoslov.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
35
Mi smo svakom narodu poslanika poslali:
“Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I
bilo je među njima onih kojima je Allah na
Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili
da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu
da vidite kako su završili oni koji su poslanike
u laž utjerivali. (En-Nahl, 36.)
Vjera u Jednoga Boga – prvo i najvažnije
učenja poslanstva
Vjera u Jednoga Boga temeljni je i zaglavni
kamen ukupnog poslanstva. Iz vjere u Jednoga
Boga, Stvoritelja svega, razvija se cijela lepeza
vjerskih učenja, moralnih normi, obreda i zakonskih
odredbi. Dolaskom novog poslanika zakon
se mogao mijenjati no vjera u Jednoga Boga bila
je zajedničko učenje svih Allahovih poslanika,
ma iz kojeg naroda oni dolazili i kojim jezikom
govorili.20
20] Poslanici su pripadali različitim narodima, govorili
različitm jezicima, djelovali u različito ili isto vrijeme, no
svi su, od prvog do zadnjeg, pozivali ljude na obožavanje
samo Jednoga Boga Koji se mogao u različitim jezicima
različito i nazivati, no uvijek se radi o Jednom i Jedinom
Bogu, Stvoritelju nebesa i zemlje – Allahu Uzvišenom.
Mirza Mešić
36
Prije tebe (Muhammede) nijednog poslanika
nismo poslali, a da mu nismo objavili:
“Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!”
(El-Enbija, 25.)
Poslanici su ukazivali na putove direktnog
obraćanja ljudi Jednome Bogu koje mora biti
bez ikakvih posrednika. Osporavali su i borili se
protiv svake vrste idolopoklonstva, panteizma,
ikonografije pa i svećenstva koje je sebi uzelo za
pravo da prijašnje vjersko učenje učahure i tumače
shodno vlastitim interesima. S vremenom,
mnogi su narodi zastranili u svome vjerovanju,
pa bi i same poslanike, kao najmoralnije uzore,
dobre ljude, počeli doživljavati kao posrednike
između sebe i Boga, a neki su u njima vidjeli
čak i sinove Božje, pa i samu božansku reinkarnaciju.
21
Islam je vjera koja točno određuje položaj
čovjeka spram svoga Stvoritelja. Bog je Vječan,
21] Muhammed, a.s., je prilikom oslobođenja Mekke, 630.
godine, iz Kabe izbacio sve kipove ali i dao ukloniti nacrtane
slike prijašnjih Božjih poslanika koje je u njoj zatekao,
dajući do znanja da zadnja i konačna verzija jedne te
iste vjere neće tolerirati nikakav oblik ikonografije. Ljudi
su obožavali te slike i bili su uvjereni da ih ti poslanici
sami po sebi mogu spasiti Božje pravde. Islam, kao nijedna
druga religija, naglašava individualni odnos prema Allahu,
dž.š., kao što će biti i individualna odgovornost, bez ikakva
posredništva.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
37
a čovjek je stvoren i prolazan. Bog je neovisan o
cijelom svijetu a čovjek je ovisan svakim svojim
uzdahom o Bogu. U islamskoj perspektivi čovjek
uvijek ostaje čovjek, a Bog je uvijek Jedan
i Jedini Bog.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Reci:”On je Allah – Jedan! Allah je Utočište
svakom!
Nije rodio i rođen nije, i nitko Mu ravan
nije!” (El-Ihlas, 1-4)
Čemu su nas poslanici učili?
Učili su ljude da u svakoj životnoj situaciji,
od onih najmanjih i naoko nebitnih kao što je
opadanje lišća ili hod sitnog mrava, do golemih
i za nas nedokučivih, kao što je kretanje galaksija,
vide djelo svoga Stvoritelja, Koji se ne može
predstaviti niti slikom niti kipom, niti je čovjek,
a ni nebesko tijelo. On je nevidljivi, ali u isto vrijeme
sveprisutni Gospodar i Održavatelj cijeloga
svemira.
„Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On
do pogleda dopire; On je milostiv i upućen
u sve.” (El-Enam, 102-103.).
Mirza Mešić
38
Ohrabrivali su one koji su patili i bivali obespravljeni
radi svoje vjere da ih čeka vječna nagrada
i uživanje u Džennetu, ako vjeruju u Allaha
i budući, vječni svijet, a opominjali su ohole
i inadžije da će ih ipak stići smrtni čas, a onda
i odgovornost pred Stvoriteljem, kojeg negiraše
na ovom svijetu. Ozbiljnost i težina odgovornosti
s kojom će se svaki čovjek, muškarac i žena,
suočiti na budućem, vječnom svijetu, jedan je od
glavnih i najčešćih tema propovijedanja Allahovih
poslanika. Oni su sve vrijeme svoje misije
ljudima naglašavali ozbiljnost smrti i onoga što
slijedi nakon ovozemaljskog života.
Poslanici su uspostavljali sponu između ovoga
svijeta kojeg kratkotrajno živimo i svjedočimo
i budućega o kojem nikakva iskustva nemamo.
Potanko su obrazložili ljudima kojim djelima će
zavrijediti Allahovu naklonost i milost, a koja
se djela/grijesi, s druge strane, po svaku cijenu
moraju izbjegavati, jer će ih odvesti daleko od
Allahove blagonaklonosti. Štoviše, poslanici su
ljudima pojašnjavali sve one dileme u koje ih
odvodi vlastiti razum i prirodni nagoni, različiti
interesi i sklonosti. Poslanici su naučavali da
se isplati biti vjeran, pošten, iskren, istinoljubiv,
pa makar cijeli svijet drugačije postupao. Poslanici
su ljudima donosili znanje o budućemu životu,
onoliko koliko su ljudski umovi sposobni
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
39
da shvate i pojme, utemeljujući opće propise o
ponašanju i međusobnim ljudskim odnosima. U
tom budućem, vječnom životu čovjek će patiti ili
blažen biti shodno djelima koja je činio na ovome
prolaznome svijetu. Naučavali su poslanici
bezinteresnoj pravdi i jednakosti među ljudima.
Učili su da povlašteni u društvu nema nikakve
prednosti nad običnim čovjekom osim po jačini
svijesti o Bogu i količini angažmana i odgovornosti
u zajednici.
„Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima
slali i po njima knjige i terezije objavljivali,
da bi ljudi pravedno postupali.“
(El-Hadid, 25.)
Poučavali su ih da se svačije pravo mora poštivati
i da svoju osobnu vjeru dokazujemo kada
drugima želimo ono što želimo sebi. Naučavali
su da jači moraju štiti slabije, bogatiji pomagati
siromašnije, da oni koji znaju svoje znanje moraju
prenositi na one koji znanje traže; da oni koji
su u većini i koji imaju vlast moraju štititi one
koji pripadaju manjini. Poslanici su bili istinski
učitelji, ali i prave vođe. Uspostavljali su zakone
koji štite vjeru, život, čast, dostojanstvo i imetak
svakog pojedinca. Ohrabrivali su svoje sljedbenike
na samopreispitivanje i kritičnost prema
samima sebi kroz razvijanje moralnih vrijednoMirza
Mešić
40
sti kao što su iskrenost, pravednost, povjerenje,
održavanje zadate riječi, ispunjenje obećanja,
spremnost da se drugi pomažu kroz žrtvovanje
vlastitog ega i vlastitog imetka.
Uspostava univerzalnih zakona i moralnih
normi – najvažnija zadaća poslanstva
Ljudi zauzimaju različite stavove kada je u
pitanju percepcija života i svijeta. Istina, postoje
stvari oko kojih se svi razumni ljudi slažu; postoje
dobra djela za koja će i vjernici i nevjernici
kazati da su dobra i korisna, a postoje loša
i ružna, za koja će i vjernici i nevjernici kazati
da su ružna i štetna. No, postoje i ona djela o
kojima vjernici i nevjernici zauzimaju potpuno
drugačije stavove. Nešto što je za nevjernika dobro
i dopušteno i u čemu on „uživa“, za vjernika
je ogavno i predstavlja težak grijeh. Čak postoje
i razlike među pripadnicima različitih religija.
Nešto što je dopušteno u kršćanstvu (alkohol i
svinjsko meso) strogo je zabranjeno u islamu i
sl. Zato je temeljna misija svakog novog poslanika
ukazivanje na poremećaje, loša i ružna djela,
koja su s vremenom ljudi prihvatili kao nešto
normalno i općeprihvaćeno. Poslanici su tražili
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
41
od svojih sljedbenika da sve oblike ponašanja
koja su kršila moralne norme, ugrožavala prava
pojedinca, bez obzira kojoj i kakvoj grupi pripadao,
zamijene drugim, boljim, korisnijim, Bogu
ugodnijim djelima. Misija poslanika bila je da
kroz Objavu donese od Allaha, dž.š., unificirani
Zakon, da definira dobro i legalizira ga i definira
zlo i grijeh i zabrani ih.
Poslanici su donosili najuzvišenije moralne
norme ponašanja za pojedinca i za cijelu zajednicu.
Poslanici su bili reformatori par exellence
ljudskih društava. Zato su i njihove poruke, osobito
one koje se odnose na moral i ljubav prema
bližnjemu, trajne i nezamjenjive. Ono što je
danas općenito prihvaćeno kao lijepo i korisno
svoje ishodište zasigurno ima u učenjima svih
Allahovih poslanika.
Poslanici – ljudi od krvi i mesa
A ljude je, kad im je dolazila objava, odvraćalo
od vjerovanja samo to što su govorili:
“Zar je Allah kao poslanika čovjeka
poslao?” Reci: “Kad bi na Zemlji meleki
smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka
za poslanika poslali.” (El-Isra, 94-95.)
Mirza Mešić
42
Allah, dž.š., je mogao ljudima slati meleke
da im dostave Objavu. Međutim, ljudima su slani
odabrani pojedinci između njih samih. Ti su se
pojedinci nad ostalim svijetom isticali izvanrednim
moralnim i ljudskim vrlinama. Poslanstvo
kao najčasnija i najodgovornija zadaća, koju je
uopće mogao ponijeti čovjek, davana je samo
najboljima. Poslanici su u svojim ovozemaljskim
potrebama bili poput običnih ljudi, osim što ih je
krasilo poslanstvo, koje promatramo više kao odgovornost
i težak teret kojeg su nosili, a tek onda
i čast kod njihova Gospodara. Poslanici su prije
poslanstva obavljali različite poslove, bavili se
različitim djelatnostima i zanatima i na taj način
skrbili o svojim obiteljima. Za njih vjera nije bila
profesija, nisu živjeli od svog propovijedanja.
Isa, a.s., je bio stolar i pastir. Muhammed, a.s.,
je bio pastir i trgovac. Muhammed, a.s., nikada
nije dopuštao svojim sljedbenicima da ga uzdižu
iznad njegovih ljudskih granica.
“Mi jesmo ljudi kao i vi” – govorili su im
poslanici njihovi – “ali, Allah daje poslanstvo
samo onim robovima Svojim kojima On
hoće; mi vam ne možemo donijeti čudo bez
Allahove volje – a vjernici neka se samo u
Allaha uzdaju. (Ibrahim, 11.)
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
43
Poslanici nikada sebe nisu izuzimali iz obveza,
bile one vjerske, bile svjetovne. Oni su se,
i više od drugih, pokoravali Allahu, dž.š. Više
su od drugih molili, postili, borili se na Božjem
putu, davali zekat, činili dobra djela, pomagali
Božjim robovima, trudili se da poboljšaju svoj
život i život drugih ljudi te su odbijali živjeti na
račun drugih. Objava ne stavlja poslanike izvan
životne svakodnevnice, već ih čini primjerima
savršenih ljudi i univerzalnog uzora drugima. Iz
spomenutih razloga poslanici postaju predvodnici
i vođe drugim ljudima. Blagost i smirenost,
poslušnost roditeljima, istinoljubivost, iskrenost
i slične moralne vrednote posebno su bile naglašene
kod Allahovih poslanika. Podjednako
su poštivali i pravo pojedinca i interes zajednice;
uspostavljajući zlatnu ravnotežu između
prava pojedinca i njegovih obveza u zajednici i
naspram zajednice kao što su uspostavljali ravnotežu
između tijela i duše, prolaznosti i vječnosti.
Poslanici su donijeli učenja koja ohrabruju
ljude da ulažu napore da bi postigli savršenstvo
ponašanja te se uzdigli na uzvišeni položaj koji
je Allah, dž.š., namijenio čovjeku. Naglašavali
su svoju ljudsku prirodu i nemogućnost da sebi
ikakvu osobnu korist pribave ili štetu otklone. I
njihov uspjeh, kako u poslaničkoj misiji tako i na
osobnom svakodnevnom planu, ovisio je u koMirza
Mešić
44
načnici o Gospodaru svjetova, Allahu, dž.š. i oni
su to uvijek naglašavali.
Reci (Muhammede): “Ja ne mogu ni samome
sebi neku korist pribaviti, ni od sebe
kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah
hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao
bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od
mene; ja samo donosim opomene i radosne
vijesti ljudima koji vjeruju.” (El-A’raf, 188.)
Različite su bile sudbine poslanika, uostalom
kao i kod svih drugih ljudi. Neki su imali
više, a neki manje uspjeha u svojoj misiji. Neki
su objedinjavali vjersku i političku vlast kao
Davud, a.s.,/David i Muhammed, a.s., a neki su
bili čak i ubijeni od svojih sunarodnjaka, poput
Jahjaa, a.s.,22 što se smatra teškim zločinom i
najvećim grijehom što ga čovjek uopće može
počiniti. Neki su imali veliku povijesnu ulogu
kao Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s., a neki
su djelovali samo u svome vremenu bez trajnijeg
utjecaja na budućnost. No, svi su poslanici
iz islamske vizure, kao što smo već kazali, bili
muslimani.
22] Ivan krstitelj u kršćanstvu
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
45
ISA, MESIH, SIN MERJEMIN/ISUS,
MESIJA, SIN MARIJIN – POSLANIK
ISLAMA
Kur’an o Isau, a.s.
Isa, a.s., se u Kur’anu spominje u 15 poglavlja
(sura), odnosno u više od 90 kur’anskih
stavaka (ajeta). Isa, a.s, i njegova majka, časna
Merjema, među najcjenjenim su osobama u ukupnom
islamskom nauku. Isa, a.s., je u Kur’anu
opisan kao „Duh Božji“, kao „Duh od Njega
(Boga)“, kao „Riječ Božja“, kao „Jedan od
Allahu bliskih“ koji je dahom meleka Džibrila/
anđela Gabrijela bio „usađen“ u svoju majku.
Za muslimane, Isa, a.s., je čovjek, pretposljednji
Božji poslanik, u nizu poslanika koji su mu prethodili.
Njemu je Allah Uzvišeni objavio Indžil/
Evanđelje (Radosna vijest). Bio je musliman, što
znači pokoran Allahu, i Allahov odabranik. MuMirza
Mešić
46
slimani ne prave nikakve razlike između njega,
Muhammeda, a.s., i drugih Allahovih poslanika.
Podjednako ih vole i cijene.
„Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje
od Gospodara njegova, i vjernici – svaki
vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige
Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo
nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni
govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti
nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.’“
(El-Bekara, 258.)
Na uopćen način, bez većih detaljiziranja,
Kur’an govori o tri životne faze Isaa, a.s. Prva
se odnosi na njegovo čudnovato rođenje, druga
na njegovo poslanstvo i misiju pozivanja vjeri
u Jednoga Boga, Allaha, dž.š., a treća, također
obavijena velom tajne, govori o njegovoj smrti.
Kur’an se također osvrće na kršćanske dogme o
njemu, kritizirajući kršćansko učenje o Isaovim,
a.s., božanskim osobinama, smatrajući takvo
učenje kršenjem čistog monoteizma.23
23] Najranije informacije o Isusu promatrane iz kršćanske
vizure postoje samo kroz izvještaje drugih lica. Prije svega,
veliki je problem što Evanđelje po Isusu ne postoji niti
postoje napisi o njegovom životu na njegovom maternjem
jeziku. Vidjeti: Murad Wilfried Hofmann, Islam u 3. mileniju,
Libris, Sarajevo, 2004. Str. 142.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
47
Merjemina obitelj
Kronološki gledajući, Kur’an svoje izlaganje
o Isau, a.s., počinje kazivanjem o njegovoj
majci, časnoj Merjemi/Mariji i njenom rađanju
u obitelji Ali Imran.24 Ta je obitelj bila zadužena
za održavanje Hrama u Jeruzalemu kojeg je
sagradio Sulejman, a.s., sin Davudov a.s./Solomon,
sin Davidov. Allah, dž.š., potvrđuje da je to
jedna od najodabranijih, najposebnijih i najpobožnijih
obitelji koja je ikada živjela na zemlji:
„Allah je odabrao i odlikovao Adema i
Nuha i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu
porodicu nad ostalim svijetom“.
(Ali Imran, 33.)
Za Merjemu Allah, dž.š., u Kur’anu svjedoči
da je najčasnija žena među svim Ademovim/
Adamovim potomcima. Devetnaesto kur’ansko
poglavlje imenovano je po njoj i općenito je jedina
žena imenom spomenuta u Kur’anu.25 Merjema/
Marija više se puta spominje u Kur’anu nego
u cijelom Novom zavjetu (Bibliji).
24] Treća kur’anska sura (poglavlje) nazvana je po ovoj
obitelji.
25] Spomenute su i mnoge druge žene, prije svih supruge
poslanika, ali nijedna imenom osim Merjeme.
Mirza Mešić
48
Sve do rođenja časne Merjeme, propisi su
nalagali da samo muška djeca mogu služiti u
Hramu. Dugo čekajući da zatrudni, njezina se
majka zavjetovala da će, počasti li je Allah, dž.š.,
muškim porodom, svoje dijete podariti za službu
u Hramu.26 Nakon što je rodila Merjemu, potištena
jer žensko ne može služiti u Hramu, pravdala
se Allahu:
„Gospodaru moj, rodila sam žensko, a
muško nije što i žensko. Dala sam joj ime
Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod
Tvoju zaštitu od prokletog šejtana.“
(Ali Imran, 36)
Međutim, Allah, dž.š., kroz Objavu mijenja
Zakon i dopušta Merjemi da boravi u Hramu u
kojem je sve vrijeme samo Njemu činila ibadet/
Bogoslužje. Merjema izraste u osobu velikoga
znanja i mudrosti te iskrene vjere u Allaha, dž.š.
I meleki joj osobno dolaziše razveseljavajući i
savjetujući je:
„Merjema, Allah je tebe, zaista, odabrao
i čistom učinio! On je tebe odabrao nad
ženama svjetova! Merjema, budi skrušena
i Gospodaru svome sedždu čini, i Njemu se
26] Kur’an ne navodi ime Merjemine majke. U kršćanskim
izvorima ona se navodi pod imenom Ana.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
49
klanjaj zajedno s onima koji Mu se klanjaju.“
(Ali Imran, 42, 43)
O Merjemi je sve vrijeme brinuo muž njene
sestre, Allahov poslanik Zekerijja, a.s.,/Zaharije.
I o tome nas Allah, dž.š., obavještava:
„I Gospodar njezin primi je lijepo i učini
da uzraste lijepo. Kad god bi joj Zekerijja u
hram ušao, kod nje bi hrane našao. ‘Odakle
ti ovo, o Mejrema?’ – on bi upitao. A ona bi
odgovorila: ‘Od Allaha! Allah opskrbljuje
koga hoće, bez muke.’“ (Ali Imran, 37)
Uvjerivši se u poseban Merjemin status kod
Allaha, dž.š., i njenu čistu i bezgraničnu vjeru,
Zekerijja, a.s., koji nije imao djece, zamoli još
predanije Allaha Uzvišenog da mu podari potomka:
„Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga:
‘Gospodaru moj’ – reče – ‘podari mi od
Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu,
molbi odazivaš!’ I dok se on u hramu stojeći
molio, meleki ga zovnuše: ‘Allah ti javlja
radosnu vijest: rodit će ti se Jahja koji će
u Allahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak
biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih
dobrih.’ ‘Gospodaru moj’ – reče – ‘kako
ću imati sina kada me starost ophrvala, a i
Mirza Mešić
50
žena mi je nerotkinja?’ – ‘Eto tako’ – reče
On – ‘Allah čini što On hoće.’
(Ali Imran, 38-40)
Vijest o rođenju Isaa, a.s.
U Hramu, tijekom njena uobičajenog obavljanja
vjerske službe (ibadeta), Merjemi se u jednom
trenutku, u liku savršena muškarca, javlja melek
Džibril/anđeo Gabrijel, donoseći joj od Allaha
Uzvišenog vijest da će roditi sina, što kod nje
izazva šok, strah i veliko čuđenje. Kako će roditi
kada ju nijedan muškarac u životu nije dotakao,
pitala je časna Merjema donosica radosnih vijesti?!
O tome Uzvišeni Allah veli:
„I spomeni u Knjizi Merjemu kada se od
ukućana svojih na istočnu stranu (Hrama)
povukla. Ona je postavila paravan da se zakrije
od ostalih; te smo joj Mi poslali Našeg
meleka Džibrila, i on joj se pojavi u liku savršena
čovjeka. ‘Ja se utječem Milostivom
od tebe, ako se Njega bojiš!’ – uzviknu ona.
‘A ja sam upravo glasnik od tvoga Gospodara’
– reče on – ‘da ti poklonim dječaka
čista!’ ‘Kako ću imati dječaka’ – reče ona –
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
51
‘kada me nijedan muškarac dodirnuo nije, a
ja nisam nevaljalica!’ ‘To je tako!’ – reče on
– Gospodar tvoj je rekao: ‘To je meni lako’,
i zato da ga učinimo znamenjem ljudima
i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed
određeno!“ (Merjem, 16-21.)
Dok ju je smirivao riječima upućenim od
Uzvišenog Allaha, Džibril je, prema komentatorima
Kur’ana, puhnuo prema njoj od čega je
Merjema zanijela Isaa, a.s.:
„Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost
svoju sačuvala, a mi smo udahnuli u nju od
Našeg duha; i ona je posvjedočila istinitost
riječi svoga Gospodara i Njegove objave, i
bila je od istinski predanih (robova).“
(Tahrim, 12.)
I na drugom mjestu u Kur’anu spominje se
ovaj događaj:
„I spomeni onu koja je sačuvala svoju
nevinost: Mi smo udahnuli u nju od Našeg
duha, i učinili nju i njena sina znamenjem
svjetovima.“ (El-Enbija, 91)
Merjemin porođaj bez doticaja muškarca
bila je mudžiza (nadnaravno djelo) i jedno od
središnjih učenja islama.
Mirza Mešić
52
Optužbe za blud
Merjema je pretpostavljala da će biti uznemiravana
i provocirana zbog trudnoće, uvjerena
da ljudi neće povjerovati da je njen slučaj izravna
Allahova odredba, iako su je poznavali kao
pobožnu, bogobojaznu i čestitu ženu. Zato je
krila svoju tajnu dok njena trudnoća nije postala
očita. Povjerila se jedino svojoj sestri, ženi Zekerijje,
a.s., koja je u isto vrijeme zanijela Jahju,
a.s. Osjetivši veliki strah i tegobu, požalila je što
je uopće živa, a njene nam misli Allah, dž.š., prenosi
u suri Merjem:
„Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam
potpuno u zaborav pala!“ (Merjem, 23.)
Na takvo njeno razmišljanje Allah, dž.š., joj
ponovno šalje meleka Džibrila koji je hrabri i saopćava
joj da nema razloga za žalost i tugu, jer
koga Allah, dž.š., čuva, nitko mu ne može nauditi:
„I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: ‘Ne
žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe
potok poteče. Zatresi palmino stablo, prosut
će se po tebi datule svježe, pa jedi i pij i
budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti
reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
53
ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.’“
(Merjem, 23-26.)
Znajući da će je njen narod optuživati za preljub,
Uzvišeni Allah joj je naredio da šuti i ne
objašnjava, jer opravdavati se u njenoj situaciji,
koju obični ljudi nisu mogli razumjeti, nije imalo
smisla. Merjema je tako i postupila. Kada je nastupilo
za to određeno vrijeme, Merjem je rodila
Isa, a.s. O rođenju, tj. dolasku Isaa, a.s, na ovaj
svijet, Allah, dž.š., kaže:
„Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj
Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim
rekao: ‘Budi!’– i on bi (rodi se).“
(Ali Imran, 59.)27
Merjema, kao što joj je kroz Objavu naređeno,
ni s kim ne razgovaraše, a novorođenče
odniješe svojoj obitelji, vjerujući da će je oni
razumjeti i bez prigovora zaštititi. No, i sami
zbunjeni Merjeminim slučajem, te pod utjecajem
sredine u kojoj su živjeli, i njeni je najbliži
osudiše:
„Hej ti, koja u čednosti ličiš Harunu (Aronu),
tvoj otac nije bio nevaljalac, a mati
tvoja nije bila nevaljalica.“ (Merjem, 28.)
27] Tri su osobe na Zemlji rođene bez oca: Adem, Hava i
Isa, a.s.
Mirza Mešić
54
Ona je samo šutjela i pokazivala na dijete,
dajući im znak da pitaju novorođenče ono što im
nije jasno. Allahovom voljom, Isa, a.s., će progovoriti
iz kolijevke i tako opravdati svoju majku
koju su već počeli optuživati za blud, za što
je po tadašnjim židovskim zakonima bila predviđena
i smrtna kazna. Isaovo, a.s., progovaranje
iz kolijevke će ujedno biti i prvi dokaz/mudžiza
njegova poslanstva. Kur`an o tome kazuje:
„Ja sam Allahov rob”, rekao je Isa a.s.
“Učinit će me blagoslovljenim gdje god da
bio i naredit će mi da, dok sam živ, molitvu
obavljam i zekat dajem i da majci svojoj
dobar budem. I neka je mir sa mnom na
dan kada sam se rodio i na dan kada budem
umro i na dan kada budem iz mrtvih proživljen.”
To je Isa, sin Merjemin. To je prava
istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen
je On, kada nešto odredi, On za to samo
kaži: “Budi!“ i to bude. (Merjem, 28– 35.)
Kada su čuli da Isa, a.s., govori iz kolijevke,
tadašnjim je Židovima postalo jasno da je on
posebno dijete te su odustali od svog nauma da
kazne njegovu majku pustivši je na miru, iako
Isaovo, a.s., progovaranje iz kolijevke nisu smatrali
Božjim čudom/mudžizom nego magijom.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
55
Kako god bilo, kasnije su Isau, a.s., osporavali
da je Allahov poslanik i da mu Allah objavljuje
Indžil (Evanđelje) kao što je Musau, a.s./Mojsiju
objavio Tevrat/Toru.
S druge strane, Kur’an potvrđuje da je Isa,
a.s, u biološkom smislu, rođen bez oca, no to
ne znači da je „sin Božji“ ili sam bog, kao što
današnji kršćani vjeruju. Kur’an na više mjesta
oštro demantira takvu tvrdnju kao neistinitu i bogohulnu:
„Oni govore: ‘Milostivi je uzeo dijete!’ – Vi,
doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da
se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine
zdrobe što Milostivom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete – ta
svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji,
kao robovi u Milostivog tražiti utočište!“
(Merjem, 88-93.)
Već kazasmo da je njegova majka, časna
Merjema/Marija, više puta spomenuta u Kur’anu
nego u cijelom Novom zavjetu. No, o pretposlaničkom
Isaovom, a.s., životu Kur’an nam ništa
ne govori. Jedino što nam Kur’an donosi Isaovo,
a.s., je progovaranje iz kolijevke, čime je pokazao
svoju prvu mudžizu, kojom je opravdao svoju
majku i tako je spasio smrtne presude za blud.
Teško možemo i zamisliti nezavidni položaj čaMirza
Mešić
56
sne Merjeme kada je morala opravdati rođenje
svoga sina bez oca. U toj teškoj situaciji, oslanjajući
se jedino na Uzvišenoga Allaha, Merjema je
samo prstom upirala na svoje dijete – „Kako da
govorimo djetetu u bešici?“, upitali su prisutni?
Tada je Allah, dž.š., intervenirao čudom – tek
rođeno dijete je progovorilo. Prve njegove riječi
potvrda su njegove ljudskosti, a ne božanstva:
„Ja sam Allahov rob”, rekao je Isa, a.s.
Kur’an općenito koristi riječ „rob Božji“ za
sve poslanike, pa tako i za Isaa, a.s., jer Allah,
dž.š., je Vladar, a sva ostala stvorenja su Njegovo
djelo i rezultat Njegove odredbe. Kur’an,
prenoseći Isaove, a.s., riječi izgovorene u kolijevci,
na kraju citiranog ajeta naglašava da je
nezamislivo da Bog ima dijete, „prigovarajući“
kršćanima za njihovu teološku doktrinu o trojstvu,
odnosno za njihovo vjerovanje u božanske
osobine Isaa, a.s.28
U islamu se, ni u prenesenom smislu, Božanske
karakteristike ne smiju pridavati stvorenjima.
Iako kršćani svoje učenje o trojstvu poku-
28] Konačna forma kršćanstva, nastala nekoliko stoljeća
poslije smrti Isaa, a.s., (325. godine na Prvom koncilu u
Niceji), kasnije redefinirana, odnosno mijenjana kroz povijest,
zasniva se na vjerovanju u sveto trojstvo. Osim
Bogu, današnji kršćani Božanske osobine pridaju i Isusu
i Svetom Duhu, što je za Kur’an odnosno islam iskrivljavanje
čistog monoteizma kojeg je i sam Isus propovijedao.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
57
šavaju pojasniti time da je riječ o jednome Bogu
Koji se samo objavljuje kao tri osobe (Otac, Sin
i Duh Sveti), islam takvo vjerovanje ne prihvaća.
O kršćanskoj dogmi trojstva govori više
kur’anskih ajeta. U kur’anskom poglavlju En-
Nisa Uzvišeni Allah kaže:
„O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u
svome vjerovanju i o Allahu govorite samo
istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je
Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je
Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato
vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne
govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam
je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka
je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je
ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji,
i Allah je dovoljan kao svjedok.’ Mesihu
neće biti zazorno da prizna da je Allahov
rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A
one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju,
i koji se budu oholili, Allah će ih sve
pred Sebe sakupiti.” (En-Nisa, 171-172. )
Nisu svi kršćani u početku vjerovali u tri božanske
osobe. Tek s vremenom, vodeći ljudi Crkve,
potpomognuti tadašnjim vlastima, utemeljuju
službeno učenje o trojstvu. Prvi su kršćani
bili proganjani više od dvjesto godina. Nova reliMirza
Mešić
58
gija postala je javna tek kada je rimski imperator
Konstantin 313. godine Milanskim ediktom prihvatio
novu vjeru i učinio je službenom vjerom
Carstva organizirajući crkveni kler i udarivši
temelje današnje kršćanske dogme.29 No među
brojnim kršćanskim sljedbama i frakcijama kroz
povijest su iznikla i dan-danas postoje i različite
verzije, tumačenja i vjerovanja te međusobna
osporavanja.30 Tako katolici vjeruju da je Sveti
Duh nastao uzajamnim dahom Boga oca i boga
sina, a pravoslavni da je Sveti Duh nastao samo
dahom Boga oca. 31 S druge strane, današnji pro-
29] Početkom 4. stoljeća, u Rimskom Carstvu kršćani
su već bili izuzetno prošireni, kako teritorijalno, tako i u
raznim slojevima društva. Mnogi su kršćani zauzimali
ključne položaje u državnoj upravi i ostalim viđenijim
mjestima u društvu, premda su se izlagali opasnosti progona.
Edikt je stoga želio unijeti mir u Carstvo, a nakana mu
je bila sinkretistička: obuhvatiti u rimskom društvu vjerska
i filozofska učenja različita porijekla, kako bi se ojačala
država. Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Milanski_edikt.
30] Riječ je o nekoliko povijesnih raskola unutar kršćanstva:
Prva shizma između Rima i Bizanta dogodila se u doba
patrijarha Akacija (472.–488.), a trajala je od 484. do 519.,
Druga velika shizma bila je u 9. stoljeću (867.–880.) u doba
patrijarha Focija, te konačno Istočni raskol (1054) i Veliki
zapadni raskol (1378–1417).
31] Izvori kršćanstva pisana su Božja Objava (Sveto pismo
Staroga i Novoga zavjeta) i usmena kršćanska predaja
(Tradicija). Nauk su mu razradili i sustavno obrazložili
veliki teolozi, definirali ekumenski koncili, a nad njegovu
pravovjernošću bdije crkveno učiteljstvo. Dok katoliISA/
ISUS – POSLANIK ISLAMA
59
testanti imaju uvelike drugačije viđenje dostatnosti
i autoriteta Svetoga pisma, uloge Crkve i
pape u životu kršćana, statusa Marije, statusa i
štovanja kršćanskih svetaca, spasenja, sakramenata,
čovjekove sudbine nakon smrti od onoga
što ga imaju katolici.32
Ukratko, kršćansko vjerovanje ističe da je
Krist tijelom čovjek, a duhom bog. Osnova tog
učenja je sljedeća: Isus Krist je bog koji je radi
otkupljenja čovječanstva od „istočnog grijeha”
umro na križu, uskrsnuo uzašavši na Nebo, ucijepio
se u Boga i vratit će se na Zemlju da uspostavi
Kraljevstvo nebesko. Po kršćanstvu, on
je, nakon raspeća na križu, uskrsnuo i objavio se
svojim pristalicama kao Krist, spasitelj i iskupitelj
čovječanstva od „istočnog grijeha”.
cizam i pravoslavlje priznaju oba izvora (Pismo i Predaju),
a veliku važnost pridaju teološkom mišljenju i crkvenom
učiteljstvu, protestantizam priznaje samo Pismo (sola
Scriptura). Na izvjestan način kršćanstvo je proizašlo iz
židovstva, ali je prema njemu bilo i u opreci. Prihvatilo je
starozavjetni monoteizam, ali ga je i nadopunilo učenjem
o Trojstvu. Starozavjetnom legalizmu suprotstavilo je
evanđelje, a nacionalnoj religiji univerzalističku, nadnacionalnu
religiju. Preuzeto s: http://hr.wikipedia.org/wiki/
Kr%C5%A1%C4%87anstvo
32] Za ovaj prikaz nije nam namjera da detaljnije navodimo
razlike između samih kršćana. Samo smo naveli neke od
ključnih razlika bez dodatnih pojašnjenja.
Mirza Mešić
60
Svaki je čovjek osobno odgovoran za svoje
postupke i odluke
Islam osporava takozvani istočni grijeh.
Premda je predstavnik ljudske vrste, naš praotac
Adem/Adam, islamski gledano, osobno odgovara
za svoj počinjeni grijeh. On se ne prenosi na
druge ljude pa, prema tome, nije potrebno ni nikakvo
posebno iskupljenje za njega (kršćansko
učenje o razlozima Isusova raspeća). Kur’an jasno
kazuje da će svaka individua odgovarati za
svoj grijeh pa tako i Adem, a.s.:
A nijedan grješnik neće nositi grijehe
drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svome
vratiti, pa će vas On o onom što ste radili
obavijestiti, jer On dobro zna svačije misli.
(Ez-Zumer, 7.)
Nadalje, Kur’an veli da je Allah, dž.š., poslao
Ademu, a.s., riječi Objave, nakon čega se
on, zajedno sa svojom ženom Havom, pokajao
i od Allaha Milostivog zadobio oprost. Također,
prema islamskom učenju samo je Bog nepogrešiv.
33
33] Odlika i prednost poslanika nad ostalim ljudima ogleda
se u tome da ih Allah, dž.š., nije ostavljao da lutaju u svojoj
pogrešci, makar bila i zanemariva u usporedbi sa greškama
drugih ljudi. Kada su u pitanju bile svakodnevne djelatnosti
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
61
Prema Kur’anu, ni Isa, a.s., ni Muhammed, a.s.,
nisu nikakvi spasitelji, jer njihov dolazak ne podrazumijeva
nikakvo otkupljenje grijeha za druge
ljude. Obojica su, naime, od Allaha Uzvišenog
odabrani da bi ljudima bili uzor i primjer kako se
vlastitom vjerom i osobnom žrtvom izboriti za
Allahovu milost i Njegovo zadovoljstvo. Suprotno
kršćanskoj ideji da je čovjek rođen grešan, ili
učenju hinduizma da je on izvorno nizak i nečist
pa mora mučno posrtati kroz dugi niz seoba prema
konačnom cilju savršenstva, islamsko učenje
polazi od toga da je čovjek rođen čist i potencijalno
savršen. U Kur’anu Časnom je rečeno:
„Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem,
zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti,
mogli su imati krive procjene. Naime, drugi su ljudi mogli
imati bolje znanje i bolje procjene, no poslanici su bili
nepogrešivi u uspostavi Allahove vjere i Zakona. Nekada
bi ih Allah, dž.š., korigirao, pa čak i otvoreno kudio, ako bi
učinili krivu procjenu ili se svojim ponašanjem odmakli od
savršena puta. Kur’an navodi primjer Musa, a.s. Jedan od
najodabranijih Allahovih poslanika u mladosti je nenamjerno
u jednoj banalnoj svađi ubio čovjeka, ali to nije spriječilo
Allaha, dž.š., da mu povjeri poslanstvo i objavi jednu od
četiriju velikih Knjiga – Tevrat/Toru. To samo govori da se
nijedan poslanik nije izdizao iznad svojih ljudskih granica
omeđenih ovim pojavnim svijetom i zemaljskim zakonitostima.
Musa, a.s., je kasnije oslobodio cijeli židovski narod
iz okova faraonova robovlasništva te ih doveo do obećane
zemlje Palestine i jedan je od ulu-l-azma/najodabranijih Allahovih
poslanika.
Mirza Mešić
62
samo ne one koji budu vjerovali i dobra
djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.”
(Tin, 4-6)
Nema posredništva između čovjeka i Boga
Jednako tako, islam naglašava da nema nikakva
posrednika između čovjeka i Boga; ni meleka,
ni dobrih ljudi (evlija), ni svetaca, niti bilo
kakve institucije. Čak ni časni Poslanik, a.s., ne
može biti posrednik između vjernika i Allaha,
dž.š., i nijedan poslanik ne može iskupiti grijehe
drugim ljudima. Oni to mogu samo osobnim
kontaktom s Gospodarom svjetova putem izvršavanja
Allahovih, dž.š., naredbi i izbjegavanjem
Allahovih, dž.š., zabrana odnosno slijeđenjem
poslaničkog primjera. Osobna odgovornost podrazumijeva
čovjekovu sposobnost razlikovanja
dobroga i lošega i slobodu u odlučivanju. Svaki
musliman i muslimanka na osobni način, a izvršavajući
temeljne islamske dužnosti, uspostavlja
vezu s Gospodarom svjetova. Kur’an nam, među
ostalim, kazuje i o tome što će na Sudnjemu
danu Uzvišeni Allah upitati svoga roba i poslanika,
Isaa, a.s., je li on ljude nagovarao da sebe i
svoju majku smatraju božanstvima:
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
63
„A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin,
jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene
i majku moju kao dva boga uz Allaha!’ – on
će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo
da govorim ono što nemam pravo. Ako
sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš
šta ja znam, a ja ne znam što Ti znaš; Samo
Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam
im samo ono govorio što si mi Ti naredio:
Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!
I ja sam nad njima bdio dok sam
među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti
si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.’”
(El-Maide, 116-117)
Prema temeljnim islamskim vrelima, Isa,
a.s., Božji je poslanik i Njegov sluga koji nikada
nije propovijedao ništa doli vjerovanju u Jednoga
Boga i koji je svoje učenike (apostole) uvijek
pozivao obožavanju samo Allaha, dž.š.
Poslanstvo Isaa, a.s.
“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i
prije njega su dolazili i odlazili poslanici –
a majka njegova je uvijek istinu govorila; i
Mirza Mešić
64
oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo
jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih
kako se odmeću”. (El-Maide, 75.)
Iako je po narodnosti bio Židov, njegov ga
narod nikada nije priznao kao Božjeg poslanika.
Štoviše, osporavali su mu poslanstvo i onemogućavali
ga na razne načine u njegovoj poslaničkoj
misiji. Nazivali su ga pogrdnim i uvredljivima
imenima, smatrajući ga čarobnjakom i vračem.
Mnogi kršćani vjeruju da su tadašnji Židovi i krivi
za njegovu smrt što je rezultiralo progonima
Židova diljem kršćanske Europe, a kasnije i holokasutom
tijekom Drugog svjetskog rata, koji
se naravno ne može povezati s kršćanstvom, ali
ima svoje korijene u povijesnom nerazumijevanju
židova i kršćana. Poslije Isaove, a.s., smrti,
o kojoj židovi, kršćani i muslimani zauzimaju
različite stavove, javlja se nova vjera nazvana po
njemu (Kristu) – kršćanstvo.34
Isa, a.s., pripada plejadi poslanika poznatih
kao Ulu-l-azm (Poslanici odluke / posebno odabrani
poslanici, koji su se izdvajali čvrstinom
volje i strpljivošću u nedaćama na koje su nailazili).
Poslanstvo tih vjerovjesnika označavalo
je stanovitu prekretnicu u povijesti ljudske civilizacije.
Riječ je o sljedećim poslanicima: Ade-
34] Od riječi Krist, koja je grčkog, a ne aramejskog porijekla,
u značenju „Pomazanik“ ili Mesija.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
65
mu/Adamu, Nuhu/Noi, Ibrahimu/Abrahamu,
Davudu/Davidu, Musau/Mojsiju, Isau/Isusu i
Muhammedu, a.s.35
Po učenju islama, već rekosmo, među poslanicima
nema razlika kada je u pitanju njihova
misija. Svi su oni s istog Izvora dobivali Božanske
riječi i imali isti zadatak: saopćiti ljudima
jedinu i temeljnu vjersku istinu sadržanu u riječima
tevhida LA ILAHE ILLELLAH, što znači
da Nema božanstva osim Boga ili Samo je Jedan
Bog. I Isa, a.s., za svoje poslaničke misije propovijedao
je među Židovima isti nauk. Mnogi
kur’anski ajeti govore o Isaovu, a.s., vjerovjesništvu.
Isau, a.s, je objavljen Indžil/Evanđelje,
treća velika Allahova Objava ili Knjiga, poslije
Tevrata/Tore i Zebura/Psalmi.
„Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina,
koji je priznavao Tevrat prije njega
objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome
je bila Uputa i svjetlo, i da potvrdi Tevrat,
prije njega objavljen, u kome je također
35] Neki islamski učenjaci izostavljaju Adema, a.s., i Davuda,
a.s.. No mi smo ih uvrstili jer je Adem, a.s, prvi čovjek
i prvi poslanik, a Davudu, a.s., je Allah objavio jednu od
četiri velike knjige i on je bio prvi poslanik/kralj u povijesti
poslanstva što znači da je ujedinio i vjersku i svjetovnu
vlast.
Mirza Mešić
66
bilo Uputa i pouka onima koji su se Allaha
bojali.“ (El-Maida, 46.)
Isaova, a.s., nadnaravna djela
Kako su poslanici tvrdili da im se Allah,
dž.š., obraća te im objavljuje Svete Riječi, njihovi
su suvremenici tražili da to dokažu određenim
čudima koja izlaze iz okvira nama poznatih prirodnih
zakona. Evo što o tome Allah, dž.š., veli
u jednom od više kur’anskih ajeta koji govore o
toj temi:
„Poslanici njihovi su govorili: “Zar se
može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa
i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke
grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka
određenog ostavio.” Oni su odgovorili: “Vi
ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite
od onih kojima su se preci naši klanjali –
pa, donesite nam čudo vidljivo!” “Mi jesmo
ljudi kao i vi” – govorili su im poslanici
njihovi – “ali, Allah daje poslanstvo samo
onim robovima Svojim kojima On hoće; mi
vam ne možemo donijeti čudo bez Allahove
volje – a vjernici neka se samo u Allaha
uzdaju. (Ibrahim, 10-12.).
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
67
Neuobičajena djela koja su poslanici, isključivo
uz Božju dozvolu, činili kako bi posvjedočili
istinitost svog govora, Časni Kur’an naziva
ajetima, tj. znakovima i pokazateljima poslanstva,
a islamski ih znanstvenici nazivaju mudžizama.
To je svojevrsna nadnaravnost, događaj ili
pojava, koji se pojavljuju na drugačiji način i u
drugačijem obliku od uobičajenog, od onoga na
što su ljudi već navikli. Časni Kur’an prenosi
mnoge mudžize poslanika, počevši od tumačenja
snova, liječenja neizlječivih bolesti, govora
djeteta u bešici, pretvaranja štapa u zmiju, poznavanja
budućnosti, pa sve do oživljavanja mrtvih.
Svaki poslanik imao je specifične mudžize,
shodno vremenu i okolnostima djelovanja, kojima
je dokazivao svoje vjerovjesništvo. 36
36] Mudžiza Muhammeda, a.s., je sam Kur’an – sveta
knjiga s čijom se jezičnoj savršenosti ne može uspoređivati
nijedna druga knjiga. To je upravo bilo čudo – jedan nepismeni
Arap, prije poslanstva nepoznat izvan svog naroda,
snagom Riječi koja poziva vjeri u Jednoga Boga i činjenju
dobrih djela danas ima skoro četvrtinu sljedbenika od ukupnog
broja ljudi na Zemlji, a većina tih sljedbenika nisu
Arapi. Kur`an je uopće gledano najznačajnija od svih
mudžiza. Zahvaljujući Kur’anu kao jedinoj sačuvanoj i
autentičnoj Objavi imamo svjedočanstvo i sadržaj ranijih
objava. Zato sve one koji ne vjeruju ili sumnjaju u objavu
Kur`ana poziva da sastave nešto slično: „Ako sumnjate u
ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru
sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim
Allaha, ako istinu govorite.“ (El-Bekare, 23.)
Mirza Mešić
68
Kur’an spominje nekoliko mudžiza kojima
je Isa, a.s., dokazivao Židovima da dobiva Objavu
od istoga Boga od Kojeg je i Musa/Mojsije
dobio Tevrat/Toru. Naime, Židovi su, da bi osporili
misiju Isau, a.s., zahtijevali čuda kao dokaz
njegova poslanstva. Iz kur’anskih ajeta razumijevamo
da je Isa, a.s., imao sljedeće mudžize: rođen
je bez oca, govorio je kao tek rođeno dijete,
pretvarao je pticu načinjenu od blata u živu pticu,
uspijevao je izliječiti slijepca od rođenja, proživjeti
umrloga, znao je što ljudi jedu kod kuće a
što od hrane ostavljaju za zalihu, nagovijestio je
dolazak Muhammeda, a.s., i, na zahtjev svojih
pristalica, Allah, dž.š., mu je s neba spustio sofru
s hranom (posljednja večera). O svemu nabrojanom
Allah, dž.š., govori u nekoliko sljedećih
ajeta iz kojih razumijevamo da je Isa, a.s., mogao
činiti „čuda“ isključivo Voljom Allahovom,
a ne kada je on htio:
„I poučit će ga pismu i mudrosti, i Tevratu
i Indžilu. I poslati kao poslanika sinovima
Israilovim: ‘Donosim vam dokaz od Gospodara
vašeg: napravit ću vam od ilovače
nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će,
voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću
slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavat ću
mrtve voljom Allahovom, i kazivat ću vam
što jedete i što u domovima svojim gomilaISA/
ISUS – POSLANIK ISLAMA
69
te; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi
vjernici budete; i da potvrdim istinitost
Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam
dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I
donosim vam dokaz od Gospodara vašeg –
zato se Allaha bojte i mene slušajte – Allah
je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu
klanjajte; to je Pravi put!’“
(Ali Imran, 48-51)
„Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin,
sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci
tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao
pa si s ljudima, u kolijevci i kao zreo muž,
razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti,
i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si,
voljom Mojom, od blata nešto poput ptice
napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom
Mojom, postala ptica; i kada si, voljom
Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio;
i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao;
i kada sam od tebe sinove Israilove odbio,
kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni
među njima koji nisu vjerovali – povikali:
’Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!“
(El-Maida, 110)
Kur’an govori i o trpezi ili posljednjoj večeri,
kao svojevrsnom čudu/mudžizi, koju je na
Mirza Mešić
70
zahtjev Isaovih, a.s., učenika Uzvišeni Allah s
nebesa spustio.
„ I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte
u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili:
’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo
mi muslimani’.” A kada učenici rekoše: “O
Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar
tvoj trpezu s neba spustiti?” – on reče:
“Bojte se Allaha ako ste vjernici.” “Mi
želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo
i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo
da si nam istinu govorio, i da o njoj
budemo svjedoci.” Isa, sin Merjemin, reče:
“O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s
neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima
od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i
nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!” “Ja
ću vam je spustiti” – reče Allah -”ali ću one
među vama koji i poslije ne budu vjerovali
kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu
neću kazniti.” (El-Maida, 111-115)
Nažalost, dok je Isa, a.s., boravio na ovome
svijetu, malo ih je povjerovalo u njegovo poslanstvo.
O tome nam govori i Kur’an. Grupu
Isaovih, a.s., sljedbenika, koji su mu povjerovali
i širili islam, Kur’an naziva havarijjuni/apostoli.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
71
„A kada se Isa uvjerio da oni neće da
vjeruju, uzviknuo je: ‘Koji će biti pomagači
moji na Allahovom putu?’ ‘Mi’, rekoše havarijjuni,
‘mi ćemo biti pomagači Allahove
vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok
da smo mi poslušni Njemu. Gospodaru
naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i
mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među
vjernike!’“ (Ali Imran, 52-53.)
Isa, a.s., nije raspet
Osim trojstva, glavnu točku razilaženja između
kršćana i muslimana oko Isa, a.s., predstavlja
učenje o tzv. raspeću. Kur’an eksplicite tvrdi
da Isa, a.s., nije ni ubijen ni raspet, već da ga
je Allah uzdigao k Sebi i spasio od nevjernika
i njihova nauma da ga ubiju. Po jednoj verziji,
umjesto Isa, a.s., je raspet Juda, koji je prije toga
izdao Isaa, a.s., i, poprimivši njegov lik, stradao
na križu, pa su ljudi počeli govoriti da je to Isa,
a.s. Kakogod bilo, za muslimane je relevantno
jedino ono što im Kur’an, Božja Objava, donosi
o tome:
„Zbog nevjerovanja njihova (Židova, Isaovih,
a.s., suvremenika) i teških kleveta protiv
Mirza Mešić
72
Merjeme i riječi njihovih: ‘Mi smo ubili
Mesiha, Isa`a, sina Merjemina, Allahova
poslanika…” A nisu ga ni ubili ni raspeli,
već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu
u mišljenju razilazili, oni su sami o tome
u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano
znali, samo su nagađali; a sigurno ga nisu
ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Alllah
je silan i mudar.’“ (En-Nisa, 156-8)
Na drugom pak mjestu u Kur’anu Allah,
dž.š., veli:
„I kada Allah reče: ‘O Isa, dušu će ti uzeti i
k Sebi te uzdignuti i spasit ću te od nevjernika
i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad
nevjernika do Smaka svijeta. Meni ćete se,
poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u
čemu se niste slagali presuditi: one koji ne
budu vjerovali na strašne muke ću staviti i
na ovome i na onome svijetu i niko im neće
moći pomoći..’. A onima koji budu vjerovali
i dobra djela činili, On će njima punu
nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.”
(Ali Imran, 55-57.)
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
73
Isa, a.s., je najavio dolazak Muhammeda, a.s.
U Kur’anu čitamo: „Allah je od svakog vjerovjesnika,
kome je Knjigu objavio i znanje
dao, obvezu uzeo: “Kad vam, poslije, dođe
Poslanik koji će potvrditi da je istina ono
što imate (Suhufi, Tevrat, Zebur i Indžil/
Stari i Novi zavjet) hoćete li mu sigurno
povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li
pristajete i prihvaćate da se na to Meni
obavežete?” – Oni su odgovarali: “Pristajemo!”
– “Budite onda svjedoci” – rekao
bi On -, “i Ja ću vama svjedočiti! A oni koji
i poslije toga glave okrenu, oni su doista
nevjernici!“ (Ali Imran, 81-82.)
Zavjet slijeđenja posljednjeg Božjeg Poslanika
Muhammeda, a.s., kojeg bi trebali ispuniti
svi ljudi koji svoju vjeru temelje na Ibrahimovom/
Abrahamovom monoteizmu, svoje korijene
ima u dovi/molitvi Ibrahima/Abrahama,
a.s., koju je on, nakon što je na području današnje
Mekke usred pustinje po Božjem naređenju
ostavio svoju drugu ženu Hadžer/Hagar i prvorođenog
sina Ismaila, a.s.,/Jišmaela upućivao
Allahu, dž.š., moleći Ga da budućim stanovnicima
Mekke odabere Poslanika, koji će svoje
sugrađane, ali i sve ljude koji dođu poslije njega,
podučiti ispravnoj vjeri. Ibrahim, a.s., je molio:
Mirza Mešić
74
„Gospodaru naš, pošalji im Poslanika, jednog
od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati
i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti
si, uistinu, silan i mudar! Vjeru Ibrahimovu
izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe. A
Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i
na onome će biti među dobrima“.
(El-Bekara, 129-130.)
Zato je i pretposljednji poslanik Isa/Isus,
a.s., zahtijevao od svojih pomagača havarijjuna/
apostola te ostalih koji su povjerovali u njegovo
poslanstvo da sačuvaju znanje o dolasku posljednjeg
Božjeg poslanika, različito označavanog
i imenovanog u glavnim svetim knjigama i raznovrsnim
duhovnim tradicijama. Isa, a.s., ga je,
kako to Kur’an govori, častio imenom Ahmed:
„A kada Isa sin Merjemin/Isus sin Marijin
reče: “O sinovi Israilovi / O Židovi, ja sam
vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije
mene objavljeni Tevrat/Toru i da vam donesem
radosnu vijest o poslaniku čije je ime
Ahmed, koji će poslije mene doći”. I kad im
je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo
je pravi sihr/vradžbina!“ (Es-Saff, 6.)
Jedan drugi kur’anski ajet, opisujući uvjete
koje svatko mora ispuniti da bi zavrijedio Allahovu
milost, navodi i sljedeće:
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
75
„…koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika,
koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg
oni kod sebe, u Tevratu (Tori) i Indžilu
(Evanđelju), zapisana nalaze koji će od njih
tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih
odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti,
a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i
teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će
oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu
podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano
slijedili – postići ono što budu željeli.“
(El-A’raf, 157)
Poslanstvo Isaa, a.s., potvrđivanje je prijašnjih
objava, ali i nagovještaj posljednjega
Božjeg poslanika Muhammeda, a.s., i njemu
objavljene Božje knjige Kur’ana Časnog. Kao
pretposljednji vjerovjesnik, kao što su činili i svi
raniji vjerovjesnici, Isa, a.s., najavio je dolazak
Muhammeda, a.s., pod imenom Ahmed.37
Od Ebu Hurejre, r.a., jednog od najvažnijih
prenositelja izreka Muhammed, a.s., se prenosi
da je Allahov vjerovjesnik Muhammed, a.s.,
rekao: „Među svim ljudima ovoga i budućeg
svijeta ja sam najbliži Isau, a.s., sinu Merjeminu.”
Ashabi su upitali: „Allahov poslaniče, kako
37] Od arapskog glagola hamide-jahmidu u značenju hvaliti,
od čega danas imamo izvedenice Ahmed, Muhammed,
Mahmud, Hamid, u značenju „hvaljen“.
Mirza Mešić
76
to?“ Na to je Poslanik odgovorio: „Poslanici su
braća po vjeri, majke su im različite, a njihova
religija je istovjetna, a između mene i Isaa nema
poslanika.”38 U ovome, kao i u mnogim drugim
hadisima, naglašen je kontinuitet Objave započete
s prvim čovjekom i poslanikom Ademom,
a.s., a okončane s Muhammedom, a.s. Svi poslanici
donosili su jednu istinsku vjeru i činili su
vjersko bratstvo.
Isa, a.s., će se pojavit prije kraja ovoga svijeta
Osim što je Isa, a.s., najavio dolazak Muhammeda,
a.s., posljednjeg Allahova vjerovjesnika, tako
je i Muhammed, a.s., u svojim izrekama najavio
Isaov, a.s., ponovni povratak na ovaj svijet naredivši
sljedbenicima (muslimanima) koji to dožive
da mu budu poslušni. Isa, a.s., svojim ponovnim
dolaskom, što će također predstavljati čudo,
neće donijeti novi vjerozakon (šerijat), nego će
slijediti Kur’an i uspostaviti poredak na temelju
kur’anskih učenja. Tada će i obznaniti pravu istinu
o sebi, koja glasi: Isa, a.s., je samo čovjek i
odabrani Allahov poslanik. Bit će to i jedna od
38] Muslim, Fedail, 145.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
77
posljednjih najava Sudnjega dana. Allah, dž.š., u
Kur’anu je rekao:
„I nema nijednog sljedbenika Knjige koji,
kada bude umirao, neće u njega (Isaa, a.s.)
onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem
danu on će protiv njih svjedočiti.”
(En-Nisa, 159)
Mirza Mešić
78
VJERA ILI VJERE?!
Jesu li brojni Božji poslanici, koji su živjeli
u različitim vremenima i životnim uvjetovanostima
donosili i različite vjere ili je to bila jedna
te ista vjera/religija? Iz islamske vizure poslanici
su donosili jednu, po svom temeljnom učenju o
samo Jednom Bogu, Stvoritelju svemira, nedjeljivu
vjeru koja je u srži prirodnog poretka.
Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a
Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i
oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će
se vratiti! Reci: “Mi vjerujemo u Allaha i
u ono što se objavljuje nama i u ono što je
objavljeno Ibrahimu/Abrahamu, i Ismailu/
Jišmaelu i Ishaku/Izaku i Jakubu/Jakovu i
unucima, i u ono što je dato Musau/Mojsiju
i Isau/Isusu i vjerovjesnicima – od Gospodara
njihova; mi nikakvu razliku među njima
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
79
ne pravimo, i mi se samo Njemu (Jednome
Bogu) klanjamo. (Ali Imran, 83-84)
Danas postoje brojene religije koje ljudi slijede.
Svaka za sebe tvrdi da nudi jedini ispravni
put i koncept života. Brojnost religija je Allahova
Volja i odredba. Ona zapravo proizlazi iz
čovjekove slobode i mogućnosti (ne)pokoravanja.
To razumijemo iz kur’anskog ajeta: «A da
je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima
jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u
vjerovanju razilaziti.» (Hud, 118.) Kada mufesiri
tumače ovaj ajet, naglašavaju da je Allah,
dž.š., stvorio ljude različitog shvaćanja, razmišljanja
i da je različito vjerovanje normalna
posljedica ljudskih mnogobrojnih mogućnosti.
Ljudi su shodno svojim interesima definirali
mnoga pravila, donosili brojne zakone, pa su
znali mijenjati i izvorna religijska učenja. Sa stanovišta
Kur’ana, svi su poslanici pozivali jednoj
vjeri. Ta je vjera mogla imati drugačije ime, no
u svojoj je srži sadržavala ono što se zove islam,
a to znači pokornost Jednome Bogu – Allahu,
dž.š. Zato se posljednjem Allahovom poslaniku
Muhammedu, a.s., nalaže u Kur’anu da slijedi
jednu i nedjeljivu vjeru koju su slijedili i njegovi
prethodnici:
Mirza Mešić
80
„Ti (Muhammede) upravi lice svoje vjeri,
kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj
je On ljude načinio – ne treba se mijenjati
Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna
– obraćajući Mu se predano! Bojte se Njega
i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji
Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su
vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili;
svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.“
(Ar-Rum, 30-32)
U povijesnom nizu svaki novi poslanik je
donosio savršenije učenje koje je odgovaralo tadašnjem
vremenu i okolnostima, s obzirom da je
ljudska vrsta napredovala a njihova civilizacija
bila suočena s novim izazovima. Možemo govoriti
o svojevrsnoj evoluciji vjere.
Univerzalnost i kontinuitet islama
Kao i židovstvo, a osobito kršćanstvo, islam
naglašava svoju univerzalnost, svevremenost i,
naravno, Božje porijeklo. Sam pojam dolazi iz
arapskog jezika, koji je jezik posljednje objave
islamskih učenja sadržanih u Kur’anu, muslimanskoj
Svetoj knjizi, i jezik svakodnevne molitve
muslimana, te označava potpunu, ali svjesnu,
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
81
voljnu i aktivnu pokornost/predanost Allahu,
dž.š., Jednome i Jedinome Bogu, Apsolutnom
Stvoritelju i Održavatelju sve pojavne egzistencije
na Zemlji i cijelome Univerzumu. Osim pokornosti
Jednome Bogu, pripadnost islamu podrazumijeva
i slijeđenje životnog puta (sunnet)
posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda,
a.s., kao prvog i nezaobilaznog tumača Kur’ana,
Božje riječi. Također, u svojoj etimologiji islam
sadrži značenje mira (selam/islam od istog korijena
s-l-m), jer samo život u skladu s Allahovim
zakonima, kojima je On Uzvišeni uredio Univerzum,
čovjeku dugoročno jamči duševni i svaki
drugi mir u ovom prolaznom, ali i u budućem,
vječnom životu. Islam nije religija u užem smislu
riječi, tj. na način na koji se taj termin koristi
u zapadnjačkoj filozofskoj i religijskoj literaturi.
Osim termina islam, muslimani za svoju vjeru
koriste i izraz ed-Din ili Din, kojim označavaju
ukupnost ljudskih ponašanja, sveobuhvatni i
sveprožimajući način života, individualnu vjeru/
uvjerenje, ali i sve aspekte ljudskog života: privatni
i javni, moralni i svjetovni, duhovni i materijalni,
pravni i društveni, ekonomski i obrazovni.
Islam je vjera koja uređuje cjelokupan život
pojedinca i zajednice, privatnu i javnu sferu. U
izvjesnom smislu, možemo kazati da islam ne
pozna podjelu na sveto i sekularno. Osim, daMirza
Mešić
82
kako, religijskih vjerovanja i obredoslovlja, on
svojim učenjima regulira ukupni društveni život,
počevši od obitelji, poslovanja, građanskog i kaznenog
prava, ishrane, odijevanja do osobne higijene.
U islamskom svjetonazoru malo je (ako
uopće i postoje) aspekata individualnog i društvenog
života koji se ne smatraju izrazom islama
kao kompleksne civilizacije u kojoj bi pojedinci,
društva i vlade trebali odražavati volju Jednoga
Boga. U biti, el-Islam ili ed-Din uključuje ono
što radimo, što mislimo i što osjećamo jednako
kao što daje odgovore odakle dolazimo i kamo
idemo.39
Iako se islam danas uobičajeno vezuje za Poslanika
islama Muhammeda, a.s., i, poput drugih
dviju monoteističkih religija (židovstva i kršćanstva),
svoje korijene ima u Ibrahimovskoj/Abrahamovskoj
odanosti i pokornosti Bogu, Stvoritelju
i Gospodaru svjetova, za muslimane on nije
nova vjera koja se pojavila Objavom Kur’ana,
muslimanske Svete knjige, nego ista vjera koju
su svi Allahovi poslanici, od Adema, a.s., prvoga
čovjeka i prvoga poslanika, pa do posljednjeg,
Muhammeda, a.s., živjeli i propovijedali.
39] U posljednjem Božjem obraćanju Muhammedu, a.s., na
oprosnom hadžu (hodočašću) 632. godine, islam je identificiran
s pojmom din: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i
blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da
vam islam bude vjera.“ (El-Maida, 3)
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
83
„On vam propisuje u vjeri isto ono što je
propisao Nuhu/Noi i ono što objavljujemo
tebi (Muhammede), i ono što smo naredili
Ibrahimu/Abrahamu i Musau/Mojsiju i
Isau/Isusu: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u
tome se ne podvajajte!’ Teško je onima koji
Allahu druge ravnim smatraju da se tvome
pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju
vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju
onoga ko Mu se iskreno obrati.“
(Eš-Šura, 13)
Mnogi Poslanici – jedna vjera
Određene forme ispovijedanja i izražavanja
mogle su biti mijenjane dolaskom novog poslanika,
koji je po Allahovu naređenju dopustio nešto
što je prije bilo zabranjeno ili obratno, no sama
bit vjere nepromijenjena je od prvoga čovjeka,
a ona se temelji na uvjerenju i priznanju da je
samo Jedan Bog (Allah, dž.š.), Tvorac nebesa i
zemlje, i da drugih božanstava u bilo kojem vidu
ili obliku ne može biti. To je učenje toliko važno
za islam da se navodi kako će Allah, dž.š.,
oprostiti sve grijehe osim grijeha širka, odnosno
Mirza Mešić
84
poštovanja ili prizivanja drugih božanstava uz ili
mimo Allaha, dž.š.
„Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu
druge smatraju ravnim, a oprostit će kome
hoće ono što je manje od toga. A daleko je
zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko
ravan.“ (En-Nisa, 116)
Zato muslimani smatraju da je pogrešno kazati
kako je Muhammed, a.s., utemeljitelj nove
religije. On je samo obnovitelj (iste) vjere koju
su živjeli i propovijedali svi starozavjetni poslanici.
„Mi objavljujemo tebi (Muhammede) kao
što smo objavljivali Nuhu/Noi i vjerovjesnicima
poslije njega, a objavljivali smo i
Ibrahimu/Abrahamu, i Ismailu/Jišmaelu, i
Ishaku/Izaku, i Jakubu/Jakovu i unucima,
i Isau/Isusu, i Ejjubu/Jobu, i Junusu/Joni,
i Harunu/Aronu, i Sulejmanu/Solomonu, a
Davudu/Davidu smo dali Zebur/Psalme – i
poslanicima o kojima smo ti prije kazivali
i poslanicima o kojima ti nismo kazivali –
a Allah je, sigurno, s Musaom/Mojsijem
razgovarao – o poslanicima koji su radosne
vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije
poslanika ne bi nikakva opravdanja pred
Allahom imali. – A Allah je silan i mudar.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
85
Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje,
objavljuje ono što On jedini zna, a i
meleki svjedoče; a dovoljan je Allah kao
svjedok. Oni koji neće da vjeruju i koji od
Allahova puta odvraćaju, daleko su zalutali.“
(En-Nisa, 163 -167.)
Islam je povratak temeljnom i izvornom ugovoru
(misaqu) između čovjeka i Boga. Tim ugovorom,
naime, čovjek se obavezuje biti Božjim
slugom, no istodobno i Njegovim namjesnikom
na Zemlji. Slijedom toga, čovjek je obavezan
stalno biti svjestan Božje Jedinosti, svjedočeći je
i djelujući usklađeno s njome. Prihvatiti islam,
dakle, znači vratiti se izvoru, priznati i poštovati
Ugovor s Gospodarom svjetova. Istodobno, dakako,
samo čovjek, kao kruna Njegova stvaranja,
ima mogućnost nijekanja i nepokoravanja Bogu,
za što će jamačno snositi odgovornost nakon što
napusti ovaj svijet.
Islam – najstarija i najmlađa vjera
Muslimani vjeruju da je islam najstarija i najmlađa,
praiskonska i konačna vjera. Najstarija –
jer oduvijek postoji u prirodnom poretku i rastu
čovječanstva i jer su je propovijedali svi Božji
Mirza Mešić
86
poslanici, a najmlađa – jer se veže za posljednjega
Božjeg poslanika Muhammeda, a.s., preko
kojeg je objavljena u savršenoj formi Kur’ana
Časnog, u konačnoj verziji cijelom čovječanstvu
do Sudnjega dana.40 Islam se ne oslanja niti temelji
na osobi Poslanika Muhammeda, a.s., kao
što je slučaj s kršćanstvom (koje je dobilo ime
po Kristu), niti na povijesti jednog naroda (Arapa,
Perzijanaca ili Turaka), kao što je slučaj sa
židovstvom (koje nosi ime po narodu). 41 Islam
se, naime, temelji na ideji/učenju/uvjerenju/prihvaćanju
da je samo Allah Uzvišeni Jedini Bog,
Kojemu se sve živo pokorava u Univerzumu, s
obzirom na to da se sve rađa, živi i nestaje po
prirodi svari. Islam je prirodna i prirođena vjera,
pa bi se stoga svaki čovjek trebao pokoriti svome
Stvoritelju živeći islam. 42
Muslimani vjeruju da islam nadomješta
židovstvo i kršćanstvo, da je Kur’an završna i
40] Vidi: John L. Esposito, Što bi svatko trebao znati o islamu,
Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u Zagrebu,
Zagreb, 2003. Str. 26-27.
41] Posve pogrešno, u 18. i 19., pa i početkom 20. stoljeća
orijentalisti su islam nazivali muhamedanstvo, s nakanom
da izvitopere suštinu islama, stalno podmećući da je Muhammed,
a.s., „osnivač“ islama.
42] Muhammed, a.s., je u jednoj svojoj izreci (hadisu) kazao:
„Svako se dijete rađa u prirodnoj vjeri/islamu, pa (ili
ostane u islamu) ga njegovi roditelji kasnije učine židovom,
kršćaninom ili vatropoklonikom.“ (Bilježi El-Buhari)
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
87
potpuna Riječ Božja i da je Muhammed, a.s.,
posljednji od Boga odabrani poslanik. Suprotno
kršćanstvu, koje prihvaća većinu židovske Biblije,
muslimani vjeruju da je ono što je zapisano
u Starom i Novom zavjetu iskrivljena verzija
izvorne objave Mojsiju/Musau, a.s., odnosno
Isusu/Isau, a.s. Međutim, islam poštuje Židove
i kršćane, izravno im se u Kur’anu obraća i nalaže
muslimanima da su životi, vjera, čast i imeci
„sljedbenika Knjige“ svetinja i da kao takvi
imaju biti sigurni i zaštićeni, jer je Božja volja
egzistiranje više religija, a ljudima je ostavljena
mogućnost odabira.
„A tebi (Muhammede) objavljujemo Knjigu,
samu istinu, da potvrdi knjige prije nje
objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi
prema onome što Allah objavljuje i ne povodi
se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj
od Istine koja ti dolazi; svima vama smo
zakon i pravac propisali. A da je Allah htio,
On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio,
ali On hoće da vas iskuša u onome što vam
propisuje, zato se natječite ko će više dobra
učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas
On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.
(El-Maida, 48)
Mirza Mešić
88
Premda poslanik Muhammed, a.s., dovršava
dugi lanac poslanstva, raniji poslanici ne gube
od svog duhovnog značenja. Osim što ih vole,
poštuju i ne prave nikakvu razlike među njima,
muslimani svakodnevno koriste kur’anske pouke
o starozavjetnim i novozavjetnim poslanicima
i nastoje slijediti primjere njihove iskrene i
ispravne vjere u samo Jednoga Boga – Allaha
Uzvišenog. 43
Reci: “O, sljedbenici Knjige, dođite da se
okupimo oko Jedne Riječi, i nama i vama
zajedničke: da se nikome osim Allahu ne
klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne
smatramo, i da jedni druge, pored Allaha,
bogovima ne držimo! (Ali `Imran, 64)
43] Seyyed Hossein Nasr, Srce islama, El-Kalem, Sarajevo,
2002., str. 35-42.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
89
Odabrani kur’anski ajeti o Isau, a.s.,
i njegovoj majci Merjemi
(Sura Merjem; 1-40)
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Kaf Ha Ja Ajin Sad.
2. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema
robu Njegovu Zekerijjau,
3. kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
4. i rekao: “Gospodaru moj, kosti su mi
oronule i glava osijedjela, a nikada nisam,
kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio,
nesretan ostao.
Mirza Mešić
90
5. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije
mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni
od Sebe sina
6. da naslijedi mene i porodicu Jakubovu,
i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim
zadovoljan.”
7. “O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest
da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja
biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli
dati.”
8. “Gospodaru moj,” – reče on – “kako ću
imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već
sam duboku starost doživio?”
9. “Eto tako!” – reče. “Gospodar tvoj je
rekao: ’To je Meni lahko, i tebe sam ranije
stvorio, a nisi ništa bio.’”
10. “Gospodaru moj,” – reče – “daj mi neki
znak!” – “Znak će ti biti to što tri noći nećeš
s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti.”
11. I on iziđe iz hrama u narod svoj i znakom
im dade na znanje: “Hvalite ga ujutro i
navečer!”
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
91
12. “O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!” – a
dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio
13. i nježnost i čednost, i čestit je bio,
14. i roditeljima svojima bio je dobar, i nije
bio drzak i nepristojan.
15. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i
na Dan kada je umro i na dan kad bude iz
mrtvih ustao!
16. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od
ukućana svojih na istočnu stranu povukla
17. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela,
Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on
joj se prikazao u liku savršeno stvorena
muškarca.
18. “Utječem se Milostivom od tebe, ako se
Njega bojiš!” – uzviknu ona.
19. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara
tvoga” – reče on – “da ti poklonim dječaka
čista!”
Mirza Mešić
92
20. “Kako će imati dječaka” – reče ona – “kad
me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja
nisam nevaljalica!”
21. “To je tako!” – reče on. “Gospodar tvoj je
rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo
znamenjem ljudima i znakom milosti
Naše. Tako je unaprijed određeno!”
22. I ona zanese i bremenita se skloni daleko
negdje.
23. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da
stabla jedne palme. “Kamo sreće a sam
ranije umrla i da sam potpuno u zaborav
pala!” – uzviknu ona.
24. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne
žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže
tebe potok poteče.
25. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi
datule svježe,
26. pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka
kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala
Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim
neću govoriti.”
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
93
27. I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći
ga. “O Merjemo,” – rekoše oni – “učinila si
nešto nečuveno!
28. Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti
nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila
nevaljalica.”
29. A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo
djetetu u bešici?” – rekoše.
30. “Ja sam Allahov rob” – ono reče – “meni
će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me
učiniti
31. i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim,
i narediće mi da dok sam živ molitvu
obavljam i milostinju udjeljujem,
32. i da majci svojoj budem dobar, a neće mi
dopustiti da budem drzak i nepristojan.
33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam
se rodio i na dan kada budem umro i na
dan kada budem iz mrtvih ustajao!”
34. To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina
o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.
Mirza Mešić
94
35. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen
neka je On! Kad nešto odluči, On za to
rekne samo: “Budi!” – i ono bude.
36. Allah je, uisitnu, i moj i vaš Gospodar, zato
se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.
37. i sljedbenici Knjige (židovi I kršćani) su
se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško
onima koji ne vjeruju kada budu na Danu
velikom prisutni!
38. Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti
onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici
su sada u očitoj zabludi!
39. I spomeni ih na Dan tuge kada će biti s
polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni
bili i nisu vjerovali.
40. Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj
naslijediti i Nama će se oni vratiti.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
95
Pogovor
Jedan od najljepših kur’anskih opisa (mjesta
događanja) je opis dolaska na Ovaj svijet,
Isaa sina Merjemina. U suri „Merjem“ Uzvišeni
Allah govori o bezgrješnom začeću, o tajnovitom
i „intimnom“ razgovoru između Duha/ Džibrila,
i blažene majke čestite Merjeme.44 Kako
Kur’an govori, iz njihovog „intimnog“ razgovora
– nastaje „sveti, poslanički plod“ – Isa, sin
Merjemin, Božiji Poslanik i Njegova Riječ.45
I sami opis njegovog začeća, zatim rađanja
ili porađanja blažene majke Merjeme je više
nego prelijep, ispunjen izvanrednim, sigurnim i
44] Ponovit ćemo i onu dobru poznatu maksimu da su svi
ljudi, dakako, sinovi Ademovi (Adamovi), a jedino je Isa
sin Merjemin.
45] Konkretno, u hermeneutičkim tekstovima stoji da je
Džibril/Sveti Duh puhnuo u razrez njene košulje i taj se
dah spuštao dok se nije smjestio u stidnicu, pa je ona tako
Božanskom Odredbom zatrudunjela.
Mirza Mešić
96
smirenim pojmovima i simbolima: Istočna Strana,
zastor, Duh (Džibril) u liku savršeno stvorenog
muškarca, utjecanje, izaslanik Gospodara,
dječak čisti, zatim: Mjesto Daleko, palmino stablo,
lamentacija, Melek niže nje, zov Gospodara,
potok, datule svježe, jesti-piti-biti veseo, post i
apstinencija od govora.
Stvoritelj je odabrao najljepše mjesto za rođenje
Svog Poslanika i Glasonoše Svoje riječi, u
Kur’anu stoji da je to – „Makaanan Qasiyyan“,
„Mjesto Daleko“. Historijski izvori i većinsko
mišljenje ukazuju da je to bio Bejtullahm – Betlehem,
mjesto na istočnoj strani od Jerusalema,
udaljeno osam milja. No, Kur’an ovdje govori
metaforično o mjestu rođenja, On kaže da je to
bilo „Mjesto Daleko“, a evo o čemu bi se moglo
raditi: Merjema je uveliko bremenita i noseća, a
neumoljivo su počele i klevetničke priče o njenom
moralu, optužbe i sumnje, a njoj je trebalo
da se skloni od svih tih ružnih priča i optužbi,
trebalo je jedno mjesto daleko. Tako i danas,
mnogi od nas, živeći u vrtlogu mnogih problema
i trauma, vrlo često kažemo da želimo otići
ili pobjeći na mjesto daleko. Baš kao i blažena
majka Merjema. To je otuda. Kur’an govori o
tom mjestu, koje je sigurno i neuznemiravajuće
– „Mjesto Daleko“.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
97
Poslanik islama Muhammed, a.s., često je
govorio da su svi Božiji poslanici bili njegova
braća, ali je posebnu pažnju usmjeravao na Isaa,
sina Merjemina, jer, kako je govorio, između
njega i Isaa – nije bilo drugih poslanika, zato je
njemu Isa, mir neka je na njih obojicu, i najbliži.
Isto kao što su muslimanima, kako Kur’an govori,
najbliži oni koji kažu: „Mi smo kršćani, zato
što među njima ima svećenika i monaha i oni se
ne ohole.“ (AL-Maida, 82.)
Svetopovijesno gledano, o dolasku Isaa, sina
Merjemina, ne postoje velike razlike i razilaženja
o karakteru i načinu njegova dolaska na Ovaj
svijet, pa i njegovog života, ali kasnije povijesne
konstelacije su drukčije; način njegovog odlaska
je ono što je poglavito predmet sporenja i razilaženja
između muslimana i kršćana. Dakako,
osnovna je razlika i u poimanju njegove osobnosti;
muslimani vjeruju da je on čovjek, Božiji
poslanik, Njegova riječ, dok kršćani vjeruju da
je on bog, sin božiji. Dakako, razlika je i u nominalnom:
za muslimane je on Isa, sin Merjemin
ili Mesih, sin Merjemin, a za kršćane Isus Krist
ili Mesija.
No, vrlo je vjerovatno da u povijesti čovječanstva,
osobito u posljednje dvije tisuće godina,
ne postoji osoba za koju je vezano više kontraMirza
Mešić
98
verzi nego li je to slučaj s Isusom Kristom – njegovim
životom i njegovim odlaskom. Dakako,
muslimani vjeruju da on nije umro, niti je ubijen,
niti raspet, to je bilo samo pričinjenje, jer
njega je Stvoritelj Sebi podigao. A kontroverze
su uglavnom zbog karaktera njegove osobnosti
i načina njegovog odlaska. U islamu on ima sasma
drukčiju sudbinu od sudbine koju mu pripisuje
biblijsko učenje, crkveno tretiranje i uopće
kršćansko razumijevanje ovog pitanja.
Možda bismo mogli kazati da u jednom takvom
(kršćanskom) svjetlu, dosta prigušenom
i maglovitom, ostaje puno prostora za različite
špekulacije, različite kontraverze i zasigurno
različite insinuacije glede tog čovjeka i njegovog
života. Njegova misija je poprilično jasna
svim njegovim sljedbenicima. On je tu, došao
je na Ovaj svijet, začet bezgrješno, bez oca, od
majke Merjeme/Marije, ali je njegov status kod
onih koji vjeruju u njegovo poslanstvo različit i
nikako isti. U svijesti i srcima njegovih biblijskih
sljedbenika on je Božiji sin, koji ima jednu
sasvim drukčiju ulogu i drukčiji status nego li
to imaju kur’anski sljedbenici Isa’a, sina Merjemina.
U Kur’anu Isa je čovjek, Božiji poslanik,
došao je na Ovaj svijet sa posebnom zadaćom
i ulogom kakvu su imali svi Božiji poslanici i
dakako njegova uloga po učenju Kur’ana nije
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
99
ni u kojem slučaju oslobodilačka u smislu da bi
on kao mučenik i paćenik preuzeo odgovornost
i krivicu prvog, istočnog grijeha „kojeg su svi
ljudi nosili na svojim dušama“. U Kur’anu svaki
čovjek je odgovoran za ono što on sam uradi i
niko ne snosi odgovornost za tuđe grijehe i tuđa
djela.
U Kur’anu i po hadisima Božijeg poslanika
jasan je opis života Isaa, a.s., i njegovog nestanka,
dok se u nekoliko evanđelja o tome mogu
čuti različite stvari. Četiri priznata evanđelja
koja čine Novi zavjet, tri sinoptička (Matej,
Marko i Luka) i jedno kanonsko (Ivan), približno
isto govore o ovom čovjeku i njegovoj misiji,
mada postoje evanđelja koja crkva nije priznala,
a koja na različit način tumače njegov život.
Međutim, ta različitost u tumačenju njegovog
života nije odlika samo vremena drugog stoljeća,
kada nastaje kodifikacija evanđelja u jednu
biblijsku zbirku (Novi zavjet) već ta pomalo
zamagljena sjećanja, nedoumice i nejasnoće su
uzrokom nastanka različitog shvatanja i tumačenja
njegovog života i u ovom sadašnjem modernom
vremenu.
Tako ćemo kazati i u recentno vrijeme da
upravo iz tog zapadnog svijeta, svijeta kršćanstva,
dolaze i nastaju mnoga vjerska, umjetnička
i druga djela koja na različite načine tretiraju IsuMirza
Mešić
100
sa Krista. Vrlo često oprečna i opoziciona učenju
zvanične crkve.46 U islamu je jedinstven stav o
njemu.
Ova korisna knjiga imama zagrebačke džamije
mr. Mirze Mešića predstavlja doprinos svekolikog
poimanja Isusa Krista, zapravo, Isaa,
sina Merjemina. Ona je ponajprije islamsko viđenje
i kur’anski odgovor na to pitanje. A ima za
cilj da sljedbenicima Krista predstavi islamsko
viđenje tog krucijalnog pitanja. A u približavanju
istine ili u istini je spas. Dakako, i približavanju
jednih prema drugima.
Muhamed Velić
46] Uzmimo za primjer jedan od najčitanijih i najprodavanijih
romana, koji je dugo godina bio bestseller, roman
„Da Vinčijev kod“ Dana Browna, zatim Oskarom nagrađeni
film „Djevojka od milion dolara“, redatelja Klinta Istvuda.
ISA/ISUS – POSLANIK ISLAMA
101
O autoru
Mirza Mešić (Mehmedalija i Mensura) rođen
je 1976. godine u Čeliću (Brčko, BiH). Završio
zagrebačku medresu „Dr. Ahmed Smajlović“,
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu te poslijediplomski
znanstveni studij Međunarodni odnosi
na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Radi kao imam u Zagrebačkoj džamiji i predaje
islamski vjeronauk u Islamskoj gimanaziji Dr.
Ahmeda Smajlovića. Voditelj je Ureda za da’wu
i islamsku mladež i pokretač vjerske tribine „Večer
Kur’ana i džemata“. Objavio više radova u
različitim publikacijama te knjigu „Islam iznutra“
(Zagreb, 2011.). Oženjen, otac dvaju sinova.
ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ
URED ZA DA’WU I MLADEŽ
Zagreb, 2014. / 1435. h. g.