Musliman je drustveno odgovoran covjek
Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
إِنَّ اللّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالإِحْسَانِ وَإِيتَاء ذِي الْقُرْبَى وَيَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاء وَالْمُنكَرِ وَالْبَغْيِ
يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ
„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje“ (Kur’an, 16. sura – Nahl, 90. ajet).
Poštovane džematlije!
Danas govorimo o jednoj veoma bitnoj osobini covjeka, a to je da je svaki Musliman drustveno odgovoran covjek.
Poslanik islama, Božiji miljenik Muhammed a.s. je rekao da je petak najbolji dan u kojem se sunce rađa. To je dan džume, dan kada se muslimani okupe u džamijama, zbiju svoje redove i tako se podsjete da samo zajedno mogu uspjeti, odnosno da su sami-samo sitne ribe. Džamijski safovi potiskuju naše međusobne razlike i uče nas da smo samo ljudi, krunska Božija stvorenja koja se međusobno razlikuju samo po bogobojaznosti.
Džuma je ukras petka, a hutba prilika da se upute poruke zajedništva i dobra. Svaki hatib se trudi da ih prenese na najljepši način, a jedna hatibska poruka je zbog svoje važnosti svim hatibima zajednička: to je poruka ajeta kojim se završava hutba, a koji u prijevodu glasi: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje“ (Kur’an, 16. sura – Nahl, 90. ajet). Učenje ovog ajeta na kraju hutbe uveo je pravedni i mudri halifa Omer b. Abdulaziz za vrijeme svoje vladavine. Vladari prije njega su se međusobno proklinjali, čak i sa minbera, sa ovog casnog mjesta, smatrajući jedni druge neprijateljima, a dobri halifa Omer b. Abdulaziz je uveo praksu da se umjesto međusobnog proklinjanja muslimani pozivaju ka dobru i da se odvraćaju od zla i svega negativnog.
Ovdje su sadržane su tri Allahove naredbe i tri zabrane. Vjernicima je naređeno poštivanje tuđih prava, lijepo postupanje prema svakome i briga o rodbini, a zabranjeni su im razvrat, zlo i nepravda. Ukoliko bismo ove tri naredbe i tri zabrane željeli objediniti u jedan imperativ, u jednu obavezu, rekli bismo da Allah dž.š. od nas traži društvenu odgovornost. Allah dž.š. od svakog od nas traži da, u skladu sa svojim položajem u društvu, da se brine o zajednici, odnosno o drugim ljudima i njihovim pravima. Ovdje se ne misli da zabada nos gdje mu nije mjesto, nego se kaže sukladno položaju i umjećem sopstvenim. Briga o zajednici nije ničija isključiva obaveza, nego je svaki pojedinac, u svom domenu, dužan brinuti se o tome.
Konačno, zar nam podatak da je riječ „musliman“ u jednini spomenuta samo dvaput u Kur’anu, a riječ „muslimani“ u množini čak četrdeset puta, ne govori dovoljno o pažnji koju Allah dž.š. poklanja zajednici? U tom smislu treba razumjeti i riječi našeg poslanika koji kaže: „Onaj ko se ne brine o stanju muslimana, taj joj i ne pripada“. Kao što nema jake zajednice bez jakih pojedinaca, isto tako nema ni snažnih pojedinaca bez zdrave i snažne zajednice. Ako smo sebični, ako samo napadamo i sijemo zulum-neuzubilla, smutnju i razdor i ako ne vodimo računa o okruženju i o općem dobru, sigurno ne možemo uspjeti ni kao pojedinci.
Komentatori Kur’ana navode istinito kazivanje da je melek po Allahovoj zapovijedi sa uništavanjem jednog naroda započeo od najpobožnijeg među njima, jer isti ništa nije pokušao kako bi izmijenio stanje u svom narodu, nije molio za njihov, već samo za svoj spas i sreću. Drugim riječima, nije bio društveno odgovoran, pa je propao skupa sa svojom okolinom, jer vjernik ne može biti dobar ako se pasivno odnosi prema svojoj sredini. Štaviše, nivo našeg društvenog angažmana za opće ciljeve zajednice je mjerilo naše vjere, shodno hadisu u kojem Poslanik kaže: „Najbolji čovjek je onaj ko je najkorisniji svojoj zajednici. Mi i svojim clanstvom u džematu pokazujemo koliko brinemo o nasoj zajednici i dzema´atu.
Društvena odgovornost kojoj nas poziva Allah, dž.š, nije samo parola, nego nam se nameće kroz brojne vjerske obaveze kojima se jača svijest o Bogu i potreba međusobnog uvažavanja i pomaganja. Neke od naših vjerničkih obaveza, poput džume, dženaze i bajram namaza, moguće je obaviti samo u džematu, a hadž zahtijeva od svih muslimana svijeta da se okupe u jedno vrijeme i na jednom mjestu.
Zekat, sadaka i sadekatu-l-fitr nas stalno podsjećaju na obavezu da blagodati u kojima uživamo podijelimo sa onima kojima su uskraćene itd. Iz toga proizilazi da bez zajedništva, međusobne saradnje i brige o zajednici nema uspjeha.
Brojni su hadisi kojma nas Muhammed a.s. usmjerava da budemo podrška jedni drugima. Alejhisselam kaže: „Vjernik je za vjernika kao dijelovi zgrade koji podupiru i drže jedan drugog. Ili: Musliman je muslimanu brat, neće mu nepravdu učiniti niti će ga na cjedilu ostaviti. Onome ko bude pomogao svome bratu da savlada nevolje i podmiri svoje potrebe, Allah će ispuniti želje i otkloniti mu njegove nevolje. Onome ko bude olakšao muslimanu kakvu tegobu, Allah će olakšati njegove tegobe na Sudnjem danu.“
Ovaj hadis nam lijepo oslikava društveno odgovorne muslimane, odnosno daje nam odgovor na pitanje kakvi bismo kao muslimani trebali biti. Zapitajmo se, poštovana braćo, da li smo mi dio zgrade izrečene u hadisu koja podupire svoga brata muslimana? Da li smo mi oni muslimani koje Poslanik opisuje da svom bratu neće učiniti nepravdu ili ostaviti ga na cjedilu? Da li mi spadamo među one koji pomažu bratu savladati njegove nevolje kako bi nas Uzvišeni oslobodio naših? Da li smo među onima koji drugom olakšavaju da bi Uzvišeni olakšao našu tegobu i na dunjaluku i na ahiretu? To su pitanja o kojima treba razmišljati. A kada se svrstamu u gore navedene kategorije onda sami sebi dajmo ocjenu na temelju izrečenog hadisa, i vidjet ćemo gdje griješemo i u čemu se trebamo popravljati.
Alejhiselam kaže: ‘Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado; imam je pastir i odgovoran je za svoje stado, domaćin je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado, žena je pastir u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, i sluga je pastir u imetku svoga gazde, i on je odgovoran za svoje stado, pa svi ste vi pastiri i odgovorni za svoje stado.”‘
Prema tome, svako od nas treba se brinuti ne samo o sebi, nego i o onom dijelu zajednice koji mu je povjeren. A svakom od nas povjeren je neki vid zajednice. To je pravilan pristup, a ne vječito traženje krivca i prebacivanje odgovornosti na druge.
Kad god se vjernici udruže oko zajedničkog dobra, mogu se nadati uspjehu i Božijoj pomoći, bez obzira koliko se taj cilj u početku izgledao neostvariv. Neko je dobro rekao: „Umjesto da proklinješ tamu, zapali svijeću“.
Ova džamija, ovaj kompleks, izrastao je na temelju predanog rada ljudi koji su shvatili značaj rada za zajednicu i stavili zajedničke interese ispred ličnih. Naš rad i trud koji ulažemo vidjet će Allah na drugom svijetu, i poslanik a i ljudi-vjernici. U ovih 30 godina odgojena su mnoga djeca koja su dolazila u mekteb ili u džamiju. Oni su naša nada u bolje sutra, oni su naš zalog za bolju budućnost..
Njihovi uspjesi u daljnjem njihovom životu će biti dokaz da naš trud nije uzaludan i to je izvor naše snage i odlučnosti da nastavimo dalje.
Zahvalni smo svim dobrim ljudima koji nam u tome pomažu.
Molimo Allaha dž.š. da sve one koji doprinose ovoj zajednici nagradi i otkloni od njih nevolje i iskušenja i da im da svako dobro i na ovom i na budućem svijetu. U Kur`anu Allah dž.š kaze:
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ
„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili“ (Nahl, 97).
Molim Allaha dž.š. da nas učvrsti u vjeri, da nam daruje snage i volje da činimo dobro, da nam podari lijep život na dunjaluku i da nas na ahiretu nagradi bolje nego što smo zaslužili. Amin!!!
