Jednoga dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ispričao svojim ashabima: – U narodima prije vas živio je jedan čovjek koji je ubio devedeset i devet osoba. Bio je to jedan nemilosrdni ubica.
Jednom je izašao iz kuće i počeo se raspitivati: ’’Ko je najveći učenjak na svijetu?’’ Rekoše mu: “Idi tom i tom!’’ Ubica odmah ode tom učenjaku i reče: ’’ Ubio sam devedeset i devet ljudi, hoće li moje pokajanje biti primljeno?’’ Ovaj mu odgovori: ’’Neće, tvoja teoba neće biti primljena, jer si ti neko ko je od glave do pete uprljan krvlju.’’ Čovjek se naljuti, isuka mač i za tren odrubi glavu učenjaku… Sa ovim, broj ubijenih popeo se na stotinu. No, kako god bilo, on nije izgubio nadu… Put kojim je išao bio je užasan, želeo se pokajati i izbaviti se iz tog mora krvi. Krenuo je na put raspitujući se: ’’Ko je najbolji učenjak medju ljudima?’’ Otići će njemu, pitat će ga za pravila uz pomoć kojih će se očistiti od ove fleke. Preporučiše mu jednu osobu: ’’Idi njemu, možda ćeš pronaći neko rješenje.’’ Najzad stigao je kod drugog ucenjaka. Upitao ga je: ‚’’O. ti koji znaš, ubio sam stotinu ljudi. Ako učinim teobu, hoće li biti primljena?’’ Alim mu dade slijedeći odgovor: -’’Da!… Ko može biti prepreka izmedju tebe i tvoga pokajanja? Otići ćeš na to i to mjesto, tamo žive ljudi koji su zauzeti ibadetom Allahu s.w.t. Zajedno sa njima obavljaj ibadet… Ni slučajno se ne vraćaj u svoj zavičaj; uistinu, to je loše mjesto!’’ Nakon toga opet je krenuo na put. Koračao je dok mu je tijelom gorjela vatra pokajanja. Nažalost, kada je stigao na pola puta zadesila ga je smrt. Meleci rahmeta i azaba odmah se pojaviše nad njegovom glavom. Raspravljali su o ovom čovjeku. Meleci rahmeta su govorili: ‚’’Ovaj čovjek se iskreno pokajao i došao ovdje. Njegov život nije potrajao pa da učini još neka dobra djela.’’ Meleci azaba su govorili slijedeće: ’’Ne, ovaj čovjek nije učinio nikakvo dobro… Život mu je prošao u prolijevanju krvi!’’ Tada im Milostivi Allah s.w.t. posla jednog drugog meleka koji medju njih dodje u ljudskom liku. Odrediše ga za sudiju i on reše: ’’Izmjerite razdaljinu prema obema stranama! Kojoj strani bude bliži, on njoj i pripada!’’ Kada izmjeriše, vidješe da je čovjek bliži mjestu prema kome bijaše pošao. Zbog toga su ga uzeli meleci rahmeta… (Muslim)
