I ove godine kao i ranije upućen je selam Poslaniku Muhammed alejhisselamu, našem uzoru u životu. Nakon jacije namaza, učenja Kur'ana, tekbira i salavata, uslijedilo je učenje mevluda i ilahija na način kako to Bošnjaci već stoljećima čine u našoj domovini, pa tako i ovdje već decenijama.
Allahov Poslanik a.s., je Hasanu b. Sabitu odredio mjesto (minber) u džamiji sa kojeg je ponekada recitovao svoju poeziju, a arapi su u tome bili vješti i poznati. Kada je umro Poslanik, Hasan je nastavio recitovati stihove u džamiji i za vrijeme Ebu Bekra, Omera i Osmana. U Buharijinoj zbirki se navodi jedna zgoda u vezi sa Omerom koji je jedne prilike naišao pored džamije i kad je čuo Hasaana da recituje poeziju mrko ga je pogledao. Hasan mu tada reče:”Recitovao sam stihove, a u džamiji je bio bolji čovjek od tebe (aludirajući na Muhammeda a.s.)” Zatim je Hasan upitao Ebu Hurejru:”Tako ti Allaha, da li si čuo kad je Allahov Poslanik a.s., za mene rekao: Allahu moj, podrži ga s Ruhul-kudusom (Džibrilom)?” Ebu Hurejre reče:”Tako mi Allaha, jesam.”
Ako su ashabi u džamiji recitovali poeziju a to tolerisao Muhammed alejhisselam i hazreti Omer, zašto mi da ne učimo mevlud koji je spjev o našem Poslaniku od naših predaka koji su to činili iz ljubavi prema njemu.
Nakon mevluda i ilahija i ašereta upućena je dova Allahu dž.š, da nas sačuva od svih belaja i iskušenja i da nas sačuva na pravom putu. Amin