U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Svemilosnom Samilosnom. Vladaru Sudnjeg dana. Donosim salavat i selam Muhammedu, ‘alejhis-selam, njegovom Ehli-bejtu, ashabima i svima koji budu slijedili njegovu uputu do Sudnjeg dana.
O priređivanju svečanosti i skupova na dan Poslanikovog rođenja, Abdullah Siradžuddin, autor djela «Sejjiduna Resulullah», kaže:
“Normalno je da će se svaki pravi vjernik koji je pametan radovati danu u kome je bilo rođenje Allahova Poslanika, ‘alejhis-selam, danu u kome je potekao nur upute i znanja cijelom svijetu, danu u kome je rođen onaj za koga Allah, dželle še'nuhu, kaže: ‘Poslali smo te kao milost svim svjetovima’. Zato, neka svaki musliman veliča taj dan, neka bude radostan i plemenit na skupovima na kojima će se čitati odlomci iz njegove sire (životopisa), na kojima će se, pored toga, citirati i kur’ anski ajeti, zatim spominjati Allahova počast i briga koju je ukazao poslaniku Muhammedu, ‘alejhis-selam, zatim Njegovo čuvanje Poslanika, ‘alejhis-selam, i zaštita koju mu je pružao. Također će se na tim skupovima govoriti o Poslanikovom, ‘alejhis-selam, moralu i njegovim svojstvima. Na tim skupovima se, također, uče i donose salavati i selami na Muhammeda, ‘alejhis-selam, i kaside i spjevovi o Allahovom Poslaniku, ‘alejhis-selam, kao i dove koje se upućuju Allahu, dželle še'nuhu. Svaka od navedenih postavki je šerijatski utemeljena, poželjna i tražena i sve su to činovi kojima se približava Allahu, dželle še'nuhu, i za to je On odredio nagradu. Tako smatraju odabrani i vrijedni islamski učenjaci i pobožnjaci iz ummeta Muhammeda, ‘alejhis-selam” («Sejiduna Resulullah», str. 473.).
Rekao je hafiz Es-Sehavi: “Još uvijek sljedbenici islama u svim krajevima, a posebno u velikim gradovima svečano obilježavaju mjesec Poslanikovog rođenja mevludima na kojima se pripremi hrana i uoči tih mevluda podijeli mnogo sadake i bude opća radost. Na tim skupovima uče se mevludi, od čega dolazi bereket i mnogi fadileti” (iz djela «Essiretu nnebevijjetu» imama Muhammeda ibn-Jusufa eš-Šamija).
Hafiz Ibn-Kesir, u svome djelu «Et-Tarih», napisao je:
“Vladar El-Muzaffer ebu-Seid je organizirao Mevludi-šerif u mjesecu rebiu-l-evvelu i pripremio bi veliko veselje u kome je i sam sudjelovao. A bio je, neka mu se Allah smiluje, hrabar, pametan i pravedan”.
U Buharijevom «Sahihu» je zabilježeno:
“Rekao je Urve: ‘Suvejba je robinja koja je bila u Ebu-Lehebovom vlasništvu te ju je Ebu-Leheb pustio na slobodu. Ona je dojila Muhammeda, ‘alejhis-selam. Kad je umro Ebu-Leheb, neki članovi njegove rodbine su ga vidjeli u snu u lošem stanju, pa mu je rečeno: ‘Kako ti je?’ Rekao je: ‘Nejmam nikako mira. Jedino se zbog Suvejbe, koju sam pustio na slobodu, napajam malom količinom vode’, te je pokazao vrh kažiprsta, ‘i toga dana mi se kazna ublažava; to je ponedjeljkom’, a to je zato što je bio ponedjeljak kad je Suvejba obradovala Ebu-Leheba viješću o Muhammedovom rođenju te ju je on oslobodio”.
Ehli-suna vel-džema'a, koju predstavljaju četiri poznata mezheba, zauzeli su – od sedmog stoljeća po Hidžri pa do današnjeg dana – stav da je svake godine dozvoljeno obilježavati rođenje Allahova Poslanika, ‘alejhis-selam, mevludskim svečanostima, i to smatraju pohvalnim i poželjnim činom. To svoje mišljenje baziraju na sljedećim dokazima:
Predaja koju je zabilježio Malik ibn-Sinan od Hasana ibn-Sabita, u kojoj je rekao:
“Kad sam imao sedam ili osam godina, već sam razumijevao i mogao zapamtiti sve što čujem. Jednoga jutra sam čuo jevreja kako vrištavim glasom poziva: ‘O Kurejšije, je li sinoć rođeno kakvo dijete kod vas?’ Odgovorili su: ‘Ne znamo!’ Jevrej je rekao: ‘Provjerite. Uistinu, ove večeri se rodio poslanik ovog ummeta'” (prenose: El-Bejheki, Ebu-Nuajm i El-Hakim i Jakub ibn-Sufjan, sa dobrim senedom, kako to navodi i autor «Fethu-l-Barija» Ibn Hadže).
Ono što su zabilježili Ibn-Kesir u svome djelu «El-Bidajetu ve nihajetu» i Ibn-Hadžer u «Fethu-l-Bariju» te Askelani, Bejheki, Taberi i drugi o pojavi nura (svjetlosti) u noći u kojoj je rođen Allahov poslanik Muhammed, ‘alejhis-selam, koja je obasjala dvorce Šama, potresanju Kisrinog dvorca i rušenju 12 šerefa sa njega, zatim gašenju vatre u Perzijanaca koja je neprestano gorjela hiljadu godina, povlačenju vode iz jezera Sava te približavanju zvijezda i drugo, o tome predstavnici ovoga mišljenja navode:
“Ako su se dogodile sve ove pojave sa Allahovom pomoći i snagom iz počasti prema novorođenčetu, onda je dozvoljeno nama da pokažemo znakove radosti i veselja, svake godine oživljavajući sjećanje na njegovo rođenje».
Zatim se pozivaju na ajete koji govore o obaveznosti poštivanja i iskazivanja počasti prema Allahovom poslaniku Muhammedu, ‘alejhis-selam, kao, naprimjer:
“O vjernici, nemojte dozivati Allahova Poslanika kao što vi dozivate jedni druge”. Temeljeći se na tome, rekli su da je iskazivanje počasti i poštivanja prema Muhammedu, ‘alejhis-selam, da se svake godine Mevludom sjećaju njegovog rođendana.
Allah, dž.š, kaže: “Reci: ‘Ako volite Allaha i Njegovog Poslanika, onda me slijedite, vas će voljeti Allah…'”
Ovi učenjaci kažu: “Sjećanjem na rođendan Poslanika, ‘alejhis-selam, učenjem Mevluda, na kojima se recitiraju odlomci iz Poslanikova, ‘alejhis-selam, života, postiže se traženi cilj citiranih ajeta. Na mevludskim svečanostima se ljudi pouče o Poslaniku, ‘alejhis-selam, i načinu sljeđenja njegova sunneta, a to rezultira plodovima ljubavi prema Allahu, dželle še'nuhu, i ljubavi prema Njegovom Poslaniku. Svi koji prisustvuju mevludima su ljudi koji vole Poslanika, ‘alejhis-selam, i koji mu mnogo uče salavate».
Mevludskom svečanosti se iskazuje zahvalnost Allahu, dželle še'nuhu, na blagodatima koje je dao sa Muhammedovim, ‘alejhis-selam, rođenjem. On je spasio čovječanstvo i uputio na pravi put.
Sadržaj mevludskih manifestacija sadrži nekoliko dobrih djela kojima se približava Allahu, dželle še'nuhu. Najvažniji su:
– Učenje Kur'ana, o kome je rekao Allahov Poslanik, ‘alejhis-selam: “Ko prouči jedan harf iz Kur'ana, imat će sa svakim harfom po jedno hasene (dobro djelo), a svako dobro djelo se kod Allaha nagrađuje desetorostruko” (hadisi-šerif);
– Donošenje i učenje salavata na poslanika Muhammeda, ‘alejhis-selam, a Poslanik, ‘alejhis-selam, rekao je o fadiletima salavata: “Ko meni donese jedan salavat, Allah, dželle še'nuhu, njemu će deset” (hadisi-šerif);
– Iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku, ‘alejhis-selam, jer na Mevlud dolaze oni koji vole Allahova Poslanika, ‘alejhis-selam, a o tome je Allahov Poslanik, ‘alejhis-selam, rekao rekao: “Neće niko od vas vjerovati pravim vjerovanjem dok mu ja ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegovog potomstva i svih ljudi” (hadisi-šerif).
– Upoznavanje sa detaljima iz sire (životopisa Allahoav Poslanika, ‘alejhis-selam), što olakšava sljeđenje njegovoga puta onima koji to žele, pa se time zaslužuje Allahova ljubav. Allah, dželle še'nuhu, kaže: “Reci: ‘Ako volite Allaha, onda mene slijedite, pa će vas voljeti Allah'” (Ku'an).
Izricanje pohvala o Allahovom Poslaniku, ‘alejhis-selam, što je, također, uzakonjeno islamom. Zabilježili su Taberani i Ibn-Seken da je Allahovom Poslaniku, ‘alejhis-selam, kad je ušao u Medinu nakon Bitke na Tebuku, Abbas ibn-Abdulmuttalib rekao: «O Allahov Poslaniče, dozvoljavaš li mi da te pohvalim?» Odobrio mu je Poslanik, ‘alejhis-selam, te je Abbas spjevao lijepu kasidu pohvale o Allahovom Poslaniku.
Zbog navedenih sadržaja koji se nalaze u mevludskim manifestacijama i oslanjajući se na dokaze ehli-sunne vel-džema'ta, zaključujem:
Mnogi učenjaci su pisali djela o Mevludu. Spominjem hafiza Sujutiju i njegovo djelo “Husnu-l-mekasidi fi amelil-mevlidi”. U tome djelu Sujutija je napisao:
“Zato je lijepo da i mi pokažemo znakove zahvalnosti Allahu, dželle še'nuhu, na dan Poslanikova rođenja, sa održavanjem skupova, priređivanjem hrane i slično tome».
Autor djela «Mizanu-l-adil», navodi:
“Mevludske svečanosti kojima se obilježava Poslanikovo rođenje su utemeljene islamom i one su poželjne i preporučene. Ja uvjutujem njihovo prakticiranje i izvođenje sljedećim:
– Da svečanost počne odlomcima iz Kur'ani-Kerima;
– Čitanjem teksta koji sadrži detalje iz Poslanikova života, navođenje nekih mu'džiza i momenata iz kojih se može uzeti pouka;
– Da prisutni prouče salavat kad god se spomene ime Poslanika Muhammeda, ‘alejhis-selam;
– Da manifestacija sadrži kaside i spjevove o Muhammedu, ‘alejhis-selam, koji su zasnovani na mu'teber-ćitabima;
– Izbjegavanjem prenošenja iz života Muhammeda, ‘alejhis-selam, onoga što nije zasnovano na autentičnoj tradiciji;
– Ne dozvoliti pomiješanost žena i ljudi u jednoj prostoriji (ihtilat);
– Pridržavanjem općeg islamskog edeba (kulture ponašanja) i ne dozvoliti da se bilo kojim gestom iziđe iz okvira islamskog načina ponašanja» (iz djela «Mizanu-l-adil», str. 301.).
Ljubav prema Poslaniku je davala nadu i nepraktičnim vjernicima da imaju vezu sa vjerom pa makar uz učenje i slušanje mevluda, ućenje ilahija i kasida o Posalniku, zajedničkom druženju , međusobnom potpomaganju i prisjećanju na siromašne i slabije komšije i rodbinu. Različiti trenutci u toku života, bili su povodom da se uče i pripremaju mevludi.; rođenje djeteta, sunetluk djece, ženidba i udaja, važan uspjeh u životu, useljenje u kuću, otvaranje džamije ili nekog drugog objekta, pa čak i smrt nekog člana porodice. Sve su to bili načini da se ustraje u islamu i da se ne zaboravi pripadnost svojoj vjeri. Naravno da su mevlude pratili i loši običaji kao; dođu na mevlud a neće da klanjaju tada ni namaz, nego posmatraju ili se sklonu u drugu prostoriju, neće se pristojno obući ili čak pretjeruju u raskošnom i izazovnom odijevanju, ne poanavljaju ili ne donose ni salavat na Poslanika, pričaju o svakodnedvnom životu i radu ili čak ogavaraju, a ne slušaju ili ne pričaju o vjeri i propisima. Itd.
Molimo Allaha da nam omili Poslanika kao uzora donošenjem salavata i slijeđenjem njegova života, da klanjamo sunnete, da se ponašamo lijepo i primjerno kao i poslanik i da zaslužimo njegov šefaat, ako Bog da. Amin