• “Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i ne razjedinjujte se” (Prijevod značenja, Alu Imran, 103)
Imam Taberi, otac mufesira, kaže: “Ovim riječima Uzvišeni želi reći: Čvrsto se držite Allahove vjere koju vam je naredio i Njegovog ugovora kojeg je sklopio sa vama u svojoj Knjizi od jedinstva i okupljanja na riječi istine i predanosti Allahovoj naredbi”. (Džami'ul-bejjan, 4/30)
• “I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli” (Prijevod značenja, Alu Imran, 105)
• “I doista ovo je pravi moj put pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta njegova” (Prijevod značenja, El-En'am, 153)
• “Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti” (Prijevod značenja, El-En'am, 159)
• U hadisu od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim “Sahihima” prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nije dozvoljena krv čovjeka muslimana, koji svjedoči da nema Boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim radi jednog od troga: zinalukom oženjenog, ubistvom nevinog i onog ko ostavi svoju vjeru napusti džemat”.
• Hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko napusti džemat koliko pedalj skinuo je jaram Islama sa svog vrata”. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut.
• Hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moj Ummet se neće okupiti na dalaletu, a Allahova ruka je sa džematom, a ko se odvoji odvojio se u vatru”. Bilježe ga Tirmizi i Hakim, a slabim su ga ocijenili Tirmizi, Darekutni i šejh Abdullah Es-S'ad (od savremenih muhaddisa), a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim osim zadnjeg dijela hadisa “a ko se odvoji …”.
• Hadis od Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Držite se džemata a čuvajte se razilaženja, zaista je šejtan sa jednim a od dvojice je dalji. Ko hoće sredinu Dženneta neka se drži džemata. Onog koga raduje njegovo dobro djelo a rastuži njegovo loše djelo to vam je mu'min”. Bilježe ga Tirmizi i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Hakim, Zehebi i Albani.
Jedno od mišljenja je: da je džemat “es-sevadul-e'azam – većina ljudi. Međutim, značenje “es-sevadul-e'azama” nije džemat većine običnih muslimana ili džemat onoga na čemu je većina muslimana. Zato jer su svi učenjaci složni da oni čija se mišljenja u vjeri uzimaju u obzir da su to učenjaci i mudžtehidi, svejedno pridružili im se obični ljudi ili ne. Pa ako im se obični ljudi ne pridruže nema sumnje da se “es-sevadul-e'azamu” uzima i računa po učenjacima koji su sposobni da vrše idžtihad u vjeri. A ako im se pridruže obični ljudi oni se ubrajaju u “sevadul-e'azam” samo po tome što ih slijede u tome jer oni nemaju znanja o Šerijatu. Znači, obični ljudi moraju se po pitanjima vjere vraćati na učenjake. Učenjaci su “es-sevadul-e'azam” pa makar ih bilo malo, a obični ljudi ako se raziđu sa učenjacima oni se smatraju onima koji su se odvojili od džemata i od “es-sevadul-e'azama”. A ako se obični ljudi slože sa učenjacima to im je svakako vadžib i vjerska obaveza.
Nakon navedenog postaje jasna greška onih koji misle da je DŽEMAT zajednica većine muslimana pa makar sa njima i ne bilo učenjaka. Bez učenih ne može biti korisnog i ispravnog džemata a time i drugih poslova vezanih za zajednicu i džemat.Ovo pogrešno razumijevanje je prisutno kod običnih muslimanskih masa a to nije razumijevanje hadisa od strane učenih.
Preovladava mišljenje: da je džemat “es-sevadul-e'azamu”, da je džemat ono na čemu su imami i mudžtehidi, da su džemat ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je džemat idžma (konsenzus) učenjaka.
Zejd ibn Sabit, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, a.s., koji je rekao: „Imaju tri svojstva zbog kojih je muslimansko srce čisto od zavidnosti i ostalih zala, a ta svojstva su: iskreno činjenje djela u ime Allaha, davanje do¬brih savjeta izabranim predstavnicima i privrženost džematu, jer dova u džematu stalno kruži oko takvog muslimana (koji je spašen od šejtanskih napada).“
(Ibn Hibban, 270/1) Od Nu'mana ibn Bešira, r.a., prenosi se da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Džemat je rahmet (milost), a cijepanje džemata je ‘azab (kazna, patnja)!'“ (Medžmeu'z-zevaid, 92/5)
Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je kazao: „Rekao je Resulullah, a.s.: ‘Dvojica su bolja od jednoga, trojica su bolja od dvojice, a četverica su bolja od trojice! Čuvajte džemat, jer Allah neće ujediniti (čitav) moj ummet ni na čemu osim na Uputi!'“ (Musned Ahmedov, 145/5)
Od ‘Urfedžea ibn Šurejha el-Ešdže'ija, r.a., prenosi se da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: „Allahova ruka je nad džematom, a šejtan je s onim ko ostavi džemat i on ga na to podbada!'“ (Nesa'i, 4025)
Od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je pri¬povijedio: „Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko kod svo¬ga vladara primijeti nešto što mu se ne sviđa, neka osaburi jer, zaista, onaj ko se odvoji od džemata ma i jedan pedalj pa umre u takvome stanju, umro je dža-hilijetskom smrću!'“ (Muslim, 4790)
Namaz u džematu – garancija jedinstva O vrijednosti namaza u džematu postoje brojni hadisi Allahova Poslanika, a.s., zabilježeni u vjerodostojnim zbirkama hadisa kao posebna poglavlja o toj važnoj temi. Ovdje podsjećamo na nekolicinu takvih hadisa.
Said ibn Musajjeb, rahimehullahu, prenosi od jed¬nog ensarije, r.a., koji kaže da je čuo kada Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Kada neko od vas uzme abdest na najljepši način pa zatim iziđe iz kuće da bi klanjao, on nijednom ne podigne desnu nogu a da mu Uzvišeni i Moćni Allah ne upiše jedno dobro djelo, niti spusti svoju lijevu nogu a da mu Uzvišeni i Moćni Allah ne pobriše jedno loše djelo, pa (zato) skratite svoje korake ili ih produljite! Ukoliko neko dođe u džamiju i klanja u džematu, bit će mu oprošteni grijesi, a ako dođe u džamiju i pristupi džematu zakasnivši na koji rekat, pa te rekate naklanja upotpunivši ono što je propustio, isto tako će mu biti oprošteni grijesi, pa i ako dođe u džamiju a već bude završen namaz u džematu, pa on sam klanja sav namaz, i njemu će biti oprošteni grijesi.“ (Ebu Davud, 563)
Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je pripovijedio: „Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Namaz čovjeka koji klanja u džematu bit će dvadeset pet puta više nagra¬đen od njegova namaza koga obavi u kući ili u čaršiji.“ (Buhari, 647)
Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je pripovijedio: „Kazao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko četrdeset dana džematile klanja u ime Allaha stižući na prvi tekbir, Allah će mu upisati dva berata (spasa): berat od dže¬henemske vatre i berat od licemjerstva.'“ (Tirmizi, 241)
Od Ebu ed-Derda'a, r.a., prenosi se da je rekao dok je bio na samrti: „Da vam prenesem jedan hadis od Resulullaha, a.s., koji je rekao: ‘Obožavaj Allaha kao da Ga vidiš, jer, iako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi! Obračunaj se sa samim sobom prije nego ti smrt dođe! Čuvaj se kletve obespravljenog jer, zaista, njegova se dova prima! Ko god od vas može neka sastavi dva namaza, jaciju i sabah, u džematu pa makar pužući išao do džamije!'“ (Medžmeu'z-zevaid,165/2)
Muslimani danas u mnogim dijelovima svijeta, nažalost, trpe velike posljedice zbog toga što su zanemarili obavljanje namaza u džematu, čije su vrijednosti i blagodati, kako se vidi iz navedenih hadisa, velike i neprocjenjive prema dunjalučkim mje¬rilima. Ali isto tako su zanemarili rad i djelovanje u džematu- tj zajedno. Pa kako nekome smeta kako je drugi pored njega stao tako mu onda smetai i kako drugi radi i djeluje i govori. Sam namaz u džematu ne čini džemat džematom, nego rad I djelovanje u tom pogledu čini i zbližava džemat, a to nije baš lahko. Podjela, rascjepa i svađa u našim džematima zasigurno bi bilo manje da se okupljamo u džamijama i džematile obavljamo propisane namaze. Dakle, na-maz u džematu je početna instanca našeg jedinstva koje se potom prenosi na sve druge naše zajedničke napore i aktivnosti.
Hutba, 09.03.2012, Duisburg
